Stadion Maksimir dom je najtrofejnijeg hrvatskog kluba – GNK Dinamo Zagreb. Smješten je u istočnom dijelu grada, odmah do istoimenog parka. Službeno je otvoren 05. svibnja 1912. godine, a u međuvremenu je više puta preuređivan.
Pripreme za preuređenje maksimirske livade i kukuruzišta u nogometni teren započele su u kasnu jesen davne 1911. godine. U siječnju sljedeće godine, na izvanrednom sastanku HAŠK-a, prihvaćeni su prednacrti Branka Domca i prvi troškovi izgradnje. Osim izrade nacrta, Branko Domac je i izmjerio teren te nadzirao izgradnju.
Zemljani radovi su započeli 01. veljače 1912. godine, a prva utakmica je odigrana nekoliko mjeseci kasnije – 05. svibnja 1912. Kasnije je, u sklopu stadiona, dograđena tribina i atletska staza.
Nakon 1948. godine nastavlja se s radovima te je izgrađena zgrada, nasipi za stajanje kao i mala tribina na zapadnoj strani.
Izgradnja tribina je započela 1952. godine, a projektanti su bili Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. 1954. godine dovršena je atletska staza, kao i zapadna tribina.
Sjeverna tribina je izgrađena 1955. godine, a nakon nje zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko cijelog stadiona.
1961. godine postavlja se rasvjeta i igradi istočna tiribina, koja je ujedno služila i kao krovište tribine pomoćnog terena – Hitrec-Kacijan.
Izgradnja južne tribine je trajala u periodu od 1964. do 1969. godine, a rasvjeta se uvodi 1974. godine.
Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu, kapacitet stadiona je iznosio čak 64.000 gledatelja, dok je taj broj danas sveden na 35.123 sjedećih mjesta.