Voda je jedan od temelja svih gradova. Od pamtivijeka svi gradovi koji su nastajali trebali su imati dovod pitke vode za svoju populaciju. Voda se koristi za piće, higijenu, da bi kasnije postala i ukrasni element (ponajprije za fontane).
Zagreb je oduvijek povezan sa svojim vodenim bogatstvima. Kroz potoke koji se slijevaju sa Medvednice do Save koja neumorno prolazi kroz Njega. Naravno tu je i Manduševac uz koji se veže jedna od najpoznatijih legendi o nastanku imena Zagreb.
Iako su 1773. napravljeni prvi koraci za izradu zagrebačkog Gradskog vodovoda (autor: ing. Ivo Vetter, po kojoj bi se Zagrebu dovodila voda od izvora kod Kraljičinog zdenca), tek je 1861. je gradska općina donijela definitivni zaključak o potrebi izgradnje gradskog vodovoda. Tijekom slijedećih deset godina su se vodile rasprave je li prikladnije upotrebljavati vodu iz izvora na Medvednici ili pak iz bušotina u savskoj zaravni. Napokon je 1871. prihvaćen plan ing. Ruperta Melkussa kojim se odabire uzimanje vode iz ravničarskih bušotina.
Malo je gradova u Europi koji se mogu pohvaliti da imaju vodovod star koliko je onaj zagrebački. Prvi javni vodoopskrbni sustav grada Zagreba pušten je u rad na današnji dan 1878. godine. Svakako treba naglasiti da je vodovod u Zagrebu pet godina mlađi od bečkog vodovoda, ali i pet godina stariji od vodovoda u Münchenu.
Tom su prilikom iz njega prve čaše vode popili tadašnji gradonačelnik Stanko Andrijević i ban Ivan Mažuranić. Taj prvi zagrebački vodovod napajao se iz jednog zdenca promjera 5,6 metara, iskopanog u Zagorskoj ulici. Voda se zatim cijevima prebacivala u vodospremu u Jurjevskoj ulici, na povišenom tlu u odnosu na naseljeno područje. Vodosprema u Jurjevskoj imala je kapacitet od čak 1,560,000 litara vode. Do kuća se voda dopremala pomoću cijevi koje su imale ukupnu dužinu od 13,581 metra.
Prvi upravitelj zagrebačkog vodovoda bio je znameniti Milan Lenuzi, po kojem se zove i Lenuzijeva potkova. Projekt za izgradnju vodovoda Zagrebu su poklonili Guido Pongratz i Emanuel Priester.
Po vodovodu je dobila ime meni draga ulica u susjedstvu, Vodovodna ulica. Vezan sam uz tu ulicu kroz djetinjstvo, osjećaje i jednog od prvih pravih životnih prijatelja. Ne mogu izbrojati koliko sam puta pronašao njome, no uvijek me poseban osjećaj obuzme kada njome koračam.
Vodoopskrbni sustav Grada se kroz godine širio, da bi se danas prostirao na površini od 800 četvornih metara. Voda se crpi na 8 vodocrpilišta i iz 30 zdenaca. Najznačajniji od njih su: Mala Mlaka, Petruševec, Sašnak i Strmec i Zapruđe.
Kada se sjećam Zagreba moje mladosti uvijek se rado sjetim tzv. „željeznih Franceka“. Pumpi čije sam se vode napio barem u polovini zagrebačkih kvartova u kojima su bile postavljene. U današnje vrijeme pumpe služe kao predivan predložak za oslikavanje umjetničkoj grupi Pimp my Pump koja je svojom idejom mene osobno, a i mnoge druge očarala.
Pravo blago je i muzej vodoopskrbe koje se nalazi na vodocrpilištu Mala Mlaka. Muzej je pokrenut prilikom obilježavanja 100. obljetnice Vodovoda. Izloženi eksponati prikazuju cjelovit razvoj vodoopskrbe grada Zagreba, a postavljeni su na vanjskom i unutrašnjem prostoru Muzeja.
Obožavam zagrebačka vodena bogatstva. Od zagrebačkih potoka do Save. Kao rođenom Zagrepčancu jedna od najdražih legendi mi je ona koja govori da „Tko se jednom napije iz izvora, Zagreb nikad ne zaboravlja.“
Nije na odmet isprobati, jer Zagreb Te zove…
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.