Nakon burnog perioda 16. stoljeća koje je u Zagrebu i Hrvatskoj obilježen Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, u 17. se stoljeću pojavljuje nešto drugačije lice Zagreba. Pojavom novih gospodarskih prilika, na Kaptolu i Gradecu se počinje naveliko graditi, ali se i obnavljaju stare građevine.
Ilica, tada smještena u podgrađu nekadašnjeg Gradeca, svoj izgled nije previše mijenjala još od srednjeg vijeka. Naselje lončara, koje se na tom mjestu javilo u 14. i 15. stoljeću bilo je napušteno, a pretpostavlja se da u 17. stoljeću nije bilo puno stambenih, već gospodarskih zgrada (staje i sl.) koje su bile podignute na gospodarstvima, majurima i vrtovima koji su se prostirali s obje strane Ilice od Manduševca do Frankopanske i Mesničke, Britanskog trga i dalje prema zapadu.
Središnje i najbitnije mjesto Ilice u 17. stoljeću bila je Crkvica sv. Margarete gdje se nalazilo groblje i mali trg na kojemu su se ponekad izvršavale kazne. Pretpostavlja se da su na tom prostoru bile kućice gostioničara ili trgovaca gdje su se za vrijeme sajamskih dana sklapali poslovi.
U zapadnom dijelu tadašnje Ilice, oko današnjeg Britanca, nalazilo se podložničko naselje s nekoliko obitelji, a o kojem se jednom prilikom raspravljalo i na Hrvatskom saboru kada se tražilo da se te obitelji oslobode neke tadašnje globe.
Na naslovnoj fotografiji možemo vidjeti staru razglednicu koja prikazuje Ilicu s početka 20. stoljeća, a ista je nastala 1926. godine.