Malo izvan samog parka nalazi se klasicistička zgrada građena prema nacrtu Franza Schuchta, a nekada je bila ljetnikovac biskupa Haulika. Građena je u periodu od 1839. do 1840. godine. Riječ je o visokoj prizemnici pravokutnog trokuta sa središnjim rizalitom koji završava trokutastim bogato profiliranim zabatom, a u sredini s monogramom G. H. Otvori se nastavljaju u polukrugu iznad istaknutog vijenca koji teče oko čitave zgrade.
Stan se sastoji od salona, radne i spavaće sobe, malog predsoblja te nekoliko manjih prostorija za poslugu. Salon se otvara prema terasi te je pravokutnog tlocrta, a zidovi su raščlanjeni pilastirima i nišama. Specifičnost za to vrijeme je spavaća soba u kojoj je kada umetnuta u pod i pokrivena parketima.
Zajedno s ružičnjakom bila je odijeljena od parka ogradom od zeleno obojanih štaketa. U opisu koji datira iz 1869. godine, navedeno je da je zgrada pokrivena tisovom šindrom te da se uz nju nalazi mali zidani staklenik s jednom ostakljenom stijenom i uzidanim cijevima za grijanje. Voditelj radova je bio Andrija Leitner.