Identitet svakog grada očituje se kroz mnogo različitih simbola. Uz prepoznatljive urbanističke cjeline, parkove, zgrade, tvrtke, sportske klubove ili jezik svaki grad u svijetu prepoznatljiv je po svojem grbu i zastavi.
Grb i zastava grada Zagreba nastaju razmjerno kasno. Tek nakon 7. rujna 1850. godine i ujedinjenja u jedinstveni grad Zagreb. Do tada se svaki od četiri ujedinjena diijela (Slobodni kraljevski Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica, podgrađe s okolnim selima) služio svojim grbom i zastavom.
Najstariji datirani i sačuvani grb Gradeca iz 15. stoljeća može se vidjeti i danas na sjeverozapadnom zidu crkve sv. Marka.
Zanimljivo je za istaknuti da se do kraja 19. stoljeća grb grada prikazivao u crvenoj boji. Koristio se još u 13. stoljeću kao što se može vidjeti na krovu crkve sv. Marka.
Kako je crkva sv Marka bila porušena u Velikom potresu 1880. graditelj Friedrich Schmidt dao je napraviti šareni krov s grbovima Trojedne Hrvatske i grb Grada Zagreba. Svega par godina kasnije nakon završetka radova na krovu, prihvaćen je novi izgled grba, pa nije bilo smisla, ali i novaca za promjenom grba što se zadržalo do današnjeg dana.
Stari grb može se vidjeti i iznad ljekarne „K crnom orlu“ u Kamenitoj ulici (najstarijoj ljekarni koja radi od 1355. i u njoj radio Niccolo Alghieri – unuk Dantea Alighierija).
Odmah nakon ujedinjenja samostalnih općina u jedinstveni Zagreb, počelo se razmišljati o novom identitetu grada. Iako je postojala svijest o potrebi novog gradskog znakovlja, tek je negdje oko 1895/96. godine, Gradsko poglavarstvo kontaktiralo jednog posebnog čovjeka da dizajnira novi vizualni identitet grada.
Ivan pl. Bojničić bio je kao stvoren za taj zadatak. U to vrijeme Bojničić je bio ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arhiva, a njegova biografija izdvajala ga je kao najprikladnijeg kandidata za ovaj posao. Bio je povjesničar, heraldičar, bavio se sfragistikom, diplomatikom, genealogijom, numizmatikom, arheologijom, a bio je aktivan na još mnogim drugim područjima društvenog života.
Ivan pl. Bojničić predložio je novi izgled grba, dok je skicu grba napravio Branko Šenoa (sin Augusta Šenoe, najpoznatijeg hrvatskog književnika 19. stoljeća). Predloženi grb je prihvaćen na Skupštini zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, pod predsjedanjem gradonačelnika Adolfa Mošinskog, te je kao takav ušao u statut Grada Zagreba iz 1896. godine. Iz zapisnika skupštine saznajemo i njegov originalni opis: „Štit modre boje u kom se vidi na zelenom briegu srebrni grad s tri kule, praćen desno od rastućeg srebrnog mjeseca, lijevo od šestokrake zlatne zviezde. Iznad štita je zlatna kamena kruna.“
Novi grb ubrzo se pojavio na sjevernom pročelju Gornjogradske vijećnice, nad ulazom s Markova trga, postavljen unutar kartuše okružene lipovim i hrastovim grančicama.
1902. usvojen je i Šenoin likovni predložak zastave Grada Zagreba koji je izradio također u suradnji s Ivanom pl. Bojničićem. Originalna skica grba i zastave čuvaju se u Muzeju Grada Zagreba.
Podsjetimo se i službenog tumačenja simbola na grbu grada Zagreba: „Zeleni brijeg predstavlja brdo Gradec, a utvrda (utvrđeni grad) s 3 kule predstavlja naselje Gradec – jedno od najstarijih dijelova današnjeg Zagreba. Otvorena vrata (na zidinama utvrđenog grada) simboliziraju gostoljubivost njegovih stanovnika, kao i spremnost građana da pruže svoju zaštitu svakom gostu i utočište putniku – namjerniku. Zvijezda i mlađak simboli su starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi – božice Lade (prikazivane u narodu kao zvijezda) i boga Lelja (prikazivanog u liku mladog mjeseca), a voditelji hrvatskog narodnog preporoda nazvali su ih “leljiva” i koristili su ih kao “ilirski” (tj. hrvatski) grb.“
Boje u grbu prema vjerovanju imaju svoje značenje: zelena (označava nadu, besmrtnost, snagu, odanost), plava (označava mudrost, slavu, plemenitost, vjernost, aristokraciju), zlatna ili žuta (označava sreću, bogatstvo, razum, svjetlo), srebrna ili bijela (označava čistoću, mir, duhovnost, vjernost), a crvena (u starijem grbu; označava ljubav, strast, radost, velikodušnost).
Oduvijek sam se divio grbovima i zastavama. Kao dječak sam ih crtao na korice svojih školskih bilježnica. Osim grbova nogometnih klubova posebno mjesto je zauzimao grb najdražeg mi Grada. Do današnjeg dana se zadržao osjećaj posebnosti, pripadnost i ljubavi prema svemu što taj grb predstavlja. Poseban me osjećaj obuzima kada ga vidim u svim mogućim oblicima (na tramvajima, u cvjetnim dekoracijama…). Zagreb i njegovi simboli su dio mene. Tako je bilo od malena, a vjerujem da će tako biti dok postojim.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.