Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Dom HDLU, Meštrovićev paviljon, Džamija… sve su to nazivi koji opisuju jedan od najpoznatijih zagrebačkih simbola.
Smješten je na spoju više zagrebačkih ulica (Ulice Franje Račkog, Ulice kralja Zvonimira, Ulice kneza Višeslava, Ulice kneza Mislava te Ulice kralja Držislava), a sam trg na kojem se nalazi nosi ime Trg žrtava fašizma.
Hrvatsko društvo umjetnika “Strossmayer” 1933. godine ostvaruje sporazum za podizanje spomenika kralju Petru I Velikom Osloboditelju u Zagrebu. Umjesto statue, dogovoreno je podizanje u obliku Doma likovnih mjetnosti na tadašnjem Trgu kralja Petra. Izrada idejne skice Doma povjerena je poznatom hrvatskom kiparu i arhitektu Ivanu Meštroviću, a detaljne arhitektonske planove, prema Meštrovićevoj idejnoj skici, rade arhitekti H. Bilinić i L. Horvat.
Gradnja počinje godinu dana kasnije.
Četiri godine kasnije, 1938., završeni su radovi, a zdanje Doma 01. prosinca iste godine posvećuje nadbiskup Alojzje Stepinac. Deset dana kasnije u Domu se otvara prva izložba – “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” koju je priredilo hrvatsko društvo umjetnosti u šezdesetoj obljetnici svog opstanka.
Na glavnoj skupštini Hrvatskog društva umjetnosti “Strssmayer”, 22. svibnja 1941. godine, zaklada je preimenovana u “Dom hrvatske likovne umjetnosti u Zagrebu”, a u srpnju iste godine donosi se odluka da se Dom likovnih umjetnika u Zagrebu pretvori u džamiju.
Hrvatsko društvo umjetnosti “Strossmayer” iseljeno je iz Doma 20. kolovoza, a oko građevine se grade tri minareta i prilazni prostor sa stubama, klupama te okrugla fontana s vodoskokom, prema projektu arhitekta S. Planića. Unutrašnjost se također prilagođuje ovoj namjeni prema arhitektu Z. Požgaju. Džamija je svečano otvorena 18. srpnja 1944. godine
Današnji Meštrovićev paviljon je u periodu od 1945. do 1990. godine služio kao Muzej revolucije.
21. listopada 1948. godine u Domu se otvara Četvrta izložba Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, a godinu dana kasnije ruše se minareti i u Dom se useljava Muzej narodnog oslobođenja.
1951. godine počinju radovi na adaptaciji Doma za potrebe Muzeja prema projektu arhitekta V. Richtera, te se u dvorani dodaju dvije galerije i stubište. Prekrivanjem kupole, u potpunosti je dokinuta izvorna rasvjeta.
15. svibnja 1955. godine svečano je otvoren stalni postav Muzeja narodne revolucije, a 1962. otvoren je drugi stalni postav Muzeja revolucije naroda Hrvatske. U unutrašnjosti se izvode neznatne arhitektonske preinake prema projektu arhitekta A. Mutnjakovića.
Predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika, A. Rašić, 1990. godine pokreće inicijativu za povratak Doma umjetnicima. Na sjednici Predsjedništva Hrvatskog drutšva likovnih umjetnika, u Zagrebu 20. rujna, formira se komisija koja je zadužena za koordinaciju i provedbu odluke o vraćanju prostora Doma u prvobitnu namjenu i vlasništvo Društva.
U prosincu iste godine, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb otvara u Domu izložbu “Dokumenti – argumenti” i izdanje istoimeni zbornik Dokumenata i izbor tekstova te organizira “Okrugli stol” na temu Doma likovnih umjetnosti.
Nakon izložbe “Dokumenti – argumenti”, tri godine kasnije, i niza akcija uprave HDLU-a, Poglavarstvo Grada Zagreba na 9. sjednici održanoj 13. listopada, donosi odluku o vraćanju Doma Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.
18. studenog 1993. godine, HDLU i Grad potpisuju sporazum nakon kojeg se HDLU preselio iz Starčevićeva doma u Dom likovnih umjetnika.
U periodu od 2001. do 2006. godine, vrši se obnova Doma, koji su uključivali uklanjanje dogradnji nastalih prilikom adaptacije u džamiju. Središnja galerija vraća se u izvornu kružnu formu, skidaju se sve naslage s kupole, svoda zidova i poda galerije.
Istovremeno se ulanjanju i svi vanjski slojevi iolacije na kupoli u cilju uspostavljanja izvornog osvjetljenja s dnevnim svjetlom.
Krajem 2002. godine izvode se radovi na obnovi i vraćanju u izvorno stanje glatkih zidnih ploha prizemlja srednje dvorane, a tom prilikom uklonjena je zidna slika slikara Ede Murtića iz razdoblja Muzeja revolucije naroda Hrvatske, te je otkriven mihrab iz doba džamije.
Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović, s obnovljenom kupolom i središnjom dvoranom, svečano je otvoren 26. ožujka 2003. godine, kada je i priređena izložba “Svjetlo”.
U listopadu 2018. godine službeno je završeno najnovije uređenje prostora oko Doma.