Zagrebački velesajam je najpoznatije mjesto u Zagrebu na kojem se održavaju razni događaji kroz godinu, a obično su to sajamske priredbe.
Tvrtka Zagrebački velesajam je zapravo pravni sljedbenik Zagrebačkog zbora koji je Odlukom izvršnog odbora Gradskog Narodnog Odbora, 22. veljače 1946. godine, raspušten. Njegova je imovina dana na raspolaganje Gradskom Narodnom Odboru, a istovremeno je organiziran Zagrebački velesajam, koji je organizirao prvi poslijeratni sajam.
Godinu dana nakon raspuštanja Zagrebačkog zbora, 1947. godine, održana je prva poslijeratna izložba na prostorima Zagrebačkog zbora u Savskoj (današnji Studentski centar). Prostore je prvo trebalo urediti jer su se za vrijeme rata koristili kao vojarna. Na tom sajmu sudjelovali su, osim brojnih domaćih izlagača, i izlagači iz inozemstva, poput SSSR-a, Poljske, Bugarske, Albanije, Mađarske, Francuske, Švicarske, Nizozemske, Italije, SAD-a, Belgije i Egipta.
Jedan od najpoznatijih zagrebačkih gradonačelnika, Većeslav Holjevac, 1955. godine donosi odluku o preseljenju Zagrebačkog velesajma na novu lokaciju – na livade preko Save.
Od 1953. godine, uz dotadašnji “Jesenski međunarodni zagrebački velesajam” uveden je i “Proljetni međunarodni zagrebački velesajam”.
Tri godine kasnije, 1956. godine, “Jesenji zagrebački velesajam” održan je na dvije lokacije – u Savskoj i u Novom Zagrebu.
Od iste te godine, velesajam se održava na novim prostorima u Novom Zagrebu, a tijekom 60-ih godina, prostor se toliko proširio da je Zagrebački velesajam izbio po mnogim parametrima (površina za izlagače, broj izlagača i broj posjetioca) u red najvećih svjetskih sajmova.
Od kraja 60-ih godina, mijenja se koncept sajmova, od dvije velike masovne izložbe općeg tipa, ka brojnim specijaliziranim sajmovima.