Na samom kraju ožujka 2020. godine napisao sam članak Upravo zato postoji Lice Grada koji je bio kao neka vrsta posvete ovoj platformi koju gradim od 2013. godine koja je svoje postojanje opravdala 22. ožujka 2020. godine.
Ukratko, nakon potresa koji je tog nedjeljnog jutra pogodio grad Zagreb, još sam se jednom podsjetio zašto sam krenuo dokumentirati život na zagrebačkim ulicama, zagrebačku arhitekturu, događanja, i sve ono što čini Zagreb.
Želio sam iskoristiti svoju ljubav prema fotografiji kako bi putem istog tog alata pričao priču o Zagrebu i učinio ga vječnim. Da, sad smo stigli do pravog razloga pisanja ovog teksta – želim Zagreb učiniti vječnim. Iako sam uvijek čvrsto stajao iza te zadnje rečenice, još 21. ožujka 2020. godine sam smatrao da bi to netko mogao smatrati samo prodavanjem priče jer – Zagreb će vječno biti tu, to uopće nije sporno. I da, hoće, svakako, no uzimao sam zdravo za gotovo njegovo lice: njegove zgrade i ulice, parkove i trgove. Uvijek sam, kao i vi svi, smatrao da ću svaki dan imati prilike pogledati njegove stare zgrade, spomenike i ulice jer – to sve će vječno biti tu, zar ne?
Ulomak iz članka Upravo zato postoji Lice Grada
No, pitanje je, zašto se sada vraćam toj temi i toj godini koju pokušavamo zaboraviti?
Danas, kada pišem ovaj tekst (16. siječanj 2021. godine), fotografirao sam zadnje ostatke legendarne kuće Mlinarić, ili Mlinarich, kako vam je draže. Prije nekoliko dana počelo je rušenje kuće koja je krasila spoj Mlinarske i Jurjevske ulice, a koja je često bila motiv mojih fotografija.
Zadnjih tjedana društvenim mrežama počele su kružiti fotografije jedne od najpoznatijih zagrebačkih kuća kako polako nestaje. Riječ je o kući Mlinarić (Mlinarich) smještenoj na Jurjevskoj ulici. Kuća je u relativno kratkom roku nestala, a iako je poznato da je već dugo u jako lošem stanju, teško je reći jesu li su rušenje započeli potresi ili neka druga, nama nepoznata, viša sila.
Ulomak iz članka Kuća Mlinarić u Jurjevskoj zauvijek nestala
Kuća u Jurjevskoj 32, bila je smještena na raskrižju Jurjevske i Mlinarske ulice, glavnim se, južnim pročeljem nalazila u osi Jurjevske, dok je sjeveroistočno krilo kuće orijentirano prema Mlinarskoj ulici.
Kuća se sastojala od dva, međusobno povezana visokoprizemna objekta različitih visina. Istočni je dio stariji te potječe iz prve polovine 19. stoljeća. Krilo prema Jurjevskoj bilo je 1883. godine dograđeno prema dvorištu.
Upravo zato postoji Lice Grada. Opet
Ovo je još jedan dokaz da ništa nije vječno. Ljudski životi, građevine, jedinice iz škole, loši dani na poslu, krize u ljubavnim vezama, svađe… Sve je prolazno.
Postoje i gore stvari od nestajanja jedne “obične” građevine. Kao i mnoge ostale, i kuću Mlinarić ćemo zaboraviti. Doći će nove generacije koje neće moći ni zamisliti da se na ovom spoju dviju zagrebačkih ulica nekada nalazila kuća koja je bila zaštićeno kulturno dobro grada Zagreba.
Zaštićeno? Očito nedovoljno.
No, kako sam od samog početka rada platforme Lice Grada i zamislio, u malom svemiru koji sam izgradio kuća Mlinarić će ostati zauvijek tu. Kao i palača Kolmar koja je izgubila svoje tornjeve, zanimljiva kupola na spoju Frankopanske i Ilice koja je uklonjena, ali i uklonjeni vrhovi tornjeva Zagrebačke katedrale i tako dalje.. Sve je to vječno na platformi Lice Grada.
Važnost platforme Lice Grada
Hvala svima na praćenju i čitanju portala Lice Grada!
Ivan