Hrvatska povijest bogata je velikim i znamenitim ličnostima. Jedan od njih svakako je Ivan Mažuranić. Osoba koje je obilježila našu književnost, te društvenu i političku povijest tijekom 19. stoljeća.
Rodio se u Novom Vinodolskom na današnji dan 1814. godine. U rodnom gradu polazio je narodnu (pučku) školu, s njemačkim kao nastavnim jezikom. Pohađao je gimnaziju u Rijeci gdje mu je nastavni jezik bio latinski, da bi još naučio talijanski i mađarski. Naknadno je naučio francuski i engleski, te ruski, češki i poljski. Uz hrvatski, koji mu je bio materinji, govorio je 10 jezika. Ako bi polazili samo od te činjenice i one stare izreke: „Koliko jezika govoriš, toliko zaista i vrijediš.“, Mažuranić bi zaista vrijedio jako puno. Započeti studij filozofije u Zagrebu završava u madžarskom Szombathelyu 1835., da bi studij prava završio na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu 1837. Radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, a zatim kao odvjetnik u Karlovcu.
Od revolucionarne 1848. godine vrlo je aktivan u političkom životu. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a određeno vrijeme i predsjednik. Mažuranić se svrstava u red najobrazovanijih hrvatskih političara. U povijest je ušao kao prvi ban Trojedne Kraljevine koji nije pripadao feudalnom, već pučkom staležu, zbog čega se u literaturi naziva „banom pučaninom”.
Nakon ostavke na mjesto bana zbog otezanja Bečkog dvora sa odlukom o pripajanju Vojne krajine Trojednoj Kraljevini, napušta svaku političku aktivnost i živi povučeno u kući u Jurjevskoj ulici br. 5 u Zagrebu baveći se matematikom i astronomijom.
Za vrijeme njegova banovanja provedena je reforma pravosuđa, političke uprave i školstva. Reformom uprave uvedena je moderna trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Reformom školstva i usvajanjem Zakona o pučkim školama i preparandijama (1874.) uvedena je opća obveza pohađanja osnovnih četverogodišnjih škola s „opetovnicom” u trajanju od jedne godine. U vrijeme njegovog banovanja 1874. godine osnovano je Sveučilište u Zagrebu, prvo u južnih Slavena.
Ivan Mažuranić smatra se najkreativnijom ličnosti hrvatskoga narodnog preporoda. Kao jezikoslovac zajedno s Josipom Užarevićem sastavio je 1842. moderan hrvatski rječnik (djelo od 40 000 riječi). Zanimljivo je za spomenuti da je Mažuranić otac riječi računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja, velegrad ili izraza tržišno gospodarstvo. Prve stihove piše kao šesnaestogodišnji dječak. Matica ilirska ga određuje da za njeno prvo inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva Osmana, te time dobiva najveću počast kao pjesnik. U razdoblju od 1835. do 1841. godine bio je suradnik Gajeve Danice. Godine 1846. u almanahu Iskra objavljuje svoje najveće i najznačajnije djelo – ep „Smrt Smail-age Čengića“, čiji se izvorni rukopis čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuranić je stvorio klasičan junački ep. Od ostalih djela treba svakako istaknuti: „Pozdrav Vinodolu“, „Hervati Magjarom“, „Danici ilirskoj“, „Vjekovi Ilirije“, „Javor“ i „Peru“.
Jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika i zaslužnih nacionalnih političara preminuo je u Zagrebu, 4. kolovoza 1890. godine. Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 100 kuna, a povodom njegove 200-te obljetnice rođenja izdana je poštanska marka s njegovim likom. Mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime. Tako mu se i grad Zagreb 1909. odužio imenovanjem jednog trga Lenucijeve potkove njegovim imenom. Danas taj trg nosi ime tri istaknuta Mažuranića: Ivana, Antuna i Vladimira, koji su djelovali na području kulturnog, znanstvenog i političkog života hrvatskoga naroda. Na istoimenom trgu se između ostalih znamenitih zgrada nalazi i Učenički dom Ivana Mažuranića (ime nosi od 1994.).
U zagrebačkom parku Zrinjevac postavljena mu je 1911. spomen-bista (rad hrvatskog kipara Rudolfa Valdeca).
Grad Zagreb mu se dodatno odužio imenovanjem 3. Mjesnog odbora gradske četvrti Donja Dubrava njegovim imenom. Tamo se nalazi i Osnovna škola Ivana Mažuranića, koja od 1964. ponosno nosi njegovo ime.
Mažuranić je zadužio hrvatski narod na državničkom i književnom polju, a posebno me se dojmio jedan od citata iz govora pred Hrvatskim saborom iz 1886. koji bi mogao biti moto mnogima: „Prije svega treba ljubiti svoj narod, a štovati ostale…“ Svijet bi bio mnogo ljepše mjesto da je zaista tako.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.