Medvedgrad je srednjovjekovna utvrda smještena na južnim obroncima Medvednice, točnije na Malome Plazuru, gdje već osam stoljeća pazi na Zagreb.
Izgrađen je 1254. godine prvenstveno za zaštitu građana, nakon katastrofalne provale Tatara koji su do temelja porušili i spalili tadašnji Zagreb. No, zbog svog strateškog položaja, stalno je bio u središtu imovinsko-političkih previranja, zbog čega je u svojoj povijesti više puta mijenjao vlasnike.
Vjerojatno zbog odlične lokacije, Medvedgrad nikada nije bio napadnut, već su vlasnici nerijetko svoju riznicu punili pljačkanjem okolnih sela. Čak su zabilježeni slučajevi kada bi ti isti vlasnici, što politikom što oružjem, napadali i sam Zagreb.
Najzloglasniji među njima bili su grofovi Celjski, koji su izvršili takav napad na grad da su mnogi stanovnici Gradeca pobjegli iz svojih domova, a poznata je i priča o grofici Barbari Celjskoj – zloglasnoj Crnoj Kraljici.
Nakon što je utvrdu pogodio strašan potres 1590. godine, Medvedgrad je napušten, a njezini posljednji vladari Gregorijanci preselili su u dvorac u Šestinama. Posjećivali su ga tek lovci na blago koje je, navodno, pod gradom sakrila slavna Crna Kraljica.
Puno godina poslije, točnije 1979., počelo je arheološko istraživanje, konzervacija zidina i rekonstrukcija nekih dijelova utvrde. Zahvaljujući brizi o ovom srednjovjekovnom burgu, iz ruševina je iznikla kapela sv. Filipa i Jakova, južna obrambena kula, palas (palača za stanovanje) i još neki dijelovi utvrde.
1994. godine, pod južnom kulom, podignut je Oltar domovine, djelo kipara Kuzme Kovačića, u kojem gori vječni plamen u spomen svim hrvatskim junacima.