Zagreb je u 17. stoljeću doživio procvat na gospodarskom, kulturnom i društvenom području. Taj procvat se dogodio i na području obrazovanja. Početkom 17. stoljeća u Zagrebu se osjećala velika potreba za jednom višom školom pa su nastojanjem zagrebačkoga građanina Benedikta Blaževića pozvani isusovci da otvore srednje učilište.
Veliku ulogu prilikom otvaranja gimnazije imali su isusovci Ivan Žanić i Petar Vragović. Došavši u Zagreb krajem listopada 1606. godine, svečano su otvorili školu nakon osam mjeseci priprema. Ivan Žanić je postao prvi isusovački superior u Zagrebu i time prvi ravnatelj Gimnazije. Isusovci su uredili napušteni dominikanski samostan s crkvom Svete Katarine na današnjem Katarinskom trgu (otvorena 1632.), a grad im je osigurao prihode, poklonivši im više oranica, polja i vinograda, što je sve pripadalo gradskom crkvenom posjedu.
Mnogi bogatiji Zagrepčani zapisali su u školu i svoje bogate zaostavštine. Budući da su time bila osigurana sredstva za uzdržavanje škole, došlo je i do njezina otvaranja na današnji dan 3. lipnja 1607. godine.
Tom važnom događaju za kulturnu povijest Hrvatske nazočni su bili gotovo svi tadašnji uglednici, od hrvatskog bana Ivana Draškovića s mnoštvom velikaša do zagrebačkog biskupa Šimuna Bratulića na čelu crkvene svite.
Školski kroničar piše da su za vrijeme otvaranja gimnazije pred crkvom pucala tri mužara i kako je među prvih 260 upisanih učenika bio i banov najmlađi sin koji se upisao u prvi razred. Bilo je to razumljivo jer se školarina nije plaćala. Školu su uzdržavali dobrotvori, a i isusovci su imali velike dohotke od darovanih imanja. Nastava se odvijala po isusovačkom programu „Ratio atque institutio studiorum societatis Jesu“. Program se odvijao na latinskom jeziku, a temeljio na sintezi klasične izobrazbe obogaćene kršćanskim moralnim principima i općeljudskim vrednotama. Osobito se njegovao i poticao natjecateljski duh, pa je tako svaki učenik imao svoga takmaca „aemulus“, kojeg je nastojao prestići u učenju i vladanju. Složit ćete se da je velika razlika tadašnjeg i današnjeg poimanja škole i školovanja!?
Na dan otvorenja škole izvedena je prva dramska predstava “Actio comica” na latinskom jeziku, u kojoj su mladi glumci slavili ljepote domovine Hrvatske i ta tradicija dramskog rada zadržana je kontinuirano sve do danas.
Od samog početka svog djelovanja Gimnazija se suočila sa dva velika problema, a to su: smještaj učenika i financiranje rada. Isusovci koji su pohađali nastavu stanovali su u svom kolegiju, dok su učenici stanovali u razrednim prostorijama koje su bile iznajmljene blizu kolegija.
Tijekom idućih stoljeća Klasična gimnazija – Collegium Zagrabiense je odigrala važnu ulogu u obrazovanju više od stotinu naraštaja učenika. Gornjogradsku gimanziju završili su mnogi istaknuti hrvatski politički, kulturni i znanstveni djelatnici (nabrojat ćemo samo neke od njih: Antun Mihanović, Miroslav Krleža, Vatroslav Lisinski, Ante Starčević, Antun i Stjepan Radić, Ivan Kukuljević-Sakscinski, Ferdo Šišić, Vatroslav Jagić, Tituš Brezovački, Dragutin Domjanić, te mnogi drugi). Iz Klasične je u prošlom stoljeću najprije izrasla zagrebačka Akademija (zaslugom Filipa Kaušića, a poveljom cara Leopolda I. 23. rujna 1669. godine), a kasnije i Sveučilište.
Do 1773. godine Gimnaziju su vodili i njome upravljali Isusovci, da bi ukidanjem isusovačkog reda upravu nad Gimnazijom preuzela državna vlast. Gimnazija je nakon 1850. godine do današnji dana često mijenjala svoje ime (većinom zbog raznih reformi raznih vladajućih garnitura vlasti), da bi se naziv pod kojim je i osnovana vratio u upotrebu 1991. godine.
Od mnogobrojnih zanimljivost vezanih uz školu istaknuo bih da je 18. travnja 1827. godine u dvorani škole Društveni orkestar Hrvatskog glazbenog zavoda izveo prvi javni koncert u Zagrebu.
Klasična gimnazija je najstarija srednja škola u Republici Hrvatskoj koja kontinuirano djeluje od svoga osnutka. Sama zgrada Gimnazije je od 1969. godine zaštićeni spomenik kulture.
Danas je zagrebačka Klasična gimnazija smještena u zgradi koja je sagrađena baš za nju (1932. godine) u ulici Jurja Križanića 4a. Iako je novije gradnje ulaskom u zgradu se može dotaknuti duh prošlosti, a onima koji su maštovitiji može se učiniti kako Klasičnom još uvijek šetaju, raspravljaju i obrazuju se neki od njezinih istaknutih učenika i profesora.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.
