Na području Kaptola, jednog od dva naselja uz Gradec na kojemu je počeo zagrebački život kakvog ga poznajemo danas, počelo se razvijati prvo stalno naselje, prava jezgra iz koje teče neprekinuti život na cijelom zagrebačkom području. Kaptol je kasnije bio županijsko središte, kao i sjedište župana, bana, a povremeno i boravište kraljevskih namjesnika ili hercega Hrvatske i Slavonije. Gledajući čitavo zagrebačko područje, Kaptol je bio mjesto gdje se prvi put razvila trgovina, gdje se pojavljuju prvi znakovi gospodarskog, vjerskog i kulturnog života, a za to je ponajviše zaslužno utemeljenje biskupije 1094. godine.
Kaptolsko je naselje, u ratu 20-ih godina 13. stoljeća, koji se vodio između kralja Andrije i njegova sina Bele, jako stradalo, a obnavlja se za vrijeme biskupovanja Stjepana II. Biskup Stjepan je učinio mnogo toga za Kaptol i biskupiju: podignuo je župe i crkve, a sve mu je to bilo jednostavno ostvariti jer je bio iznimno bogat.
Pretpostavlja se da je obnova Kaptola započela nakon odlaska Tatara, kada se počinje graditi kaptolska ulica – tj. kaptolsko naselje koje je od katedrale vodilo prema sjeveru. Tu je obnovu omogućio baš biskup Stjepan, i to vrativši kanonicima zemljišta koja im je oduzeo prije. Uz cestu, s istočne i zapadne strane, kanonici su podizali drvene i zidane kurije, ali i gospodarske zgrade. Sa zapadne strane vrtovi su se prostirali od ceste do potoka Medveščaka, a s istočne strane od ceste do biskupskog ribnjaka – tako se postupno podiže naselje Kaptolska Ves.
Tako je Kaptol, do gotovo polovice 13. stoljeća, živjelo i vladalo ovim prostorima, bez ikakve konkurencije, sve dok se na susjednom brdu Gradec nije pojavilo novo naselje, pa tako i podjela vlasti i prava, ali i suparništva koja su trajala godinama.
S jedne strane, zapadno od potoka Medveščak, bila je svjetovno-gradska vlast, a na istočnoj obali potoka prevladavala je biskupsko-kaptolska.