Nove Zagrebulje: Ne volim Panta rhei, volim gospodina sa šeširima

Panta rhei. Tutto scorre. Sve teče.  Sve se mijenja i ništa u životu nije nepokretno i stalno. Ako mene pitate, ponekad teče previše i prebrzo. Povijest čovječanstva i osobne povijesti, vječna gibanja. Isprepleteni smo, mislim, u vrtlog koji vuče naprijed, a ponekad vuče dolje.

Emotivno sam dolje jer opet spremam kofere. Ovo mi je valjda trinaesto preseljenje u životu. Iako ne znam točno jer sam prestala brojati kod deset. Svaki put isti osjećaj beskrajne šupljine. Svaki put se otrgne dio mene, spreman da se fosilizira, okameni i postane sjećanje koje malo pomalo gubi boju i duh. A ja ne bih htjela zaboraviti pa manično bilježim na papire. U pismu sve ostaje živo malo duže. Ponekad stoljećima i tisućljećima duže. Kao, primjerice, Didona, kao Beatrice Portinari, kao Ivica Kičmanović, kao Giga Barićeva.

Bila je ovo kratka godina, odjurila u hipu, u strastvenom galopu življenja. A lijepo se živjelo! A slobodno se živjelo! I čini mi se da nikad nisam bila ovoliko živa. Ali ne pišem ovaj članak o sebi. Iako, priznajem pišem ga za sebe i sretna sam što ćete ga čitati i vi.

Pišem ovaj članak o gospodinu sa šeširima. Mislim da ste već čuli tu priču. Ako niste, riječ je o gospodinu Ivanu Horvatiću, starom 74 godine, koji će ovih dana zatvoriti svoju radnju. U njoj je godinama svojim rukama izrađivao šešire i pokrivala za glavu. Njegove su izrade bile tradicionalne, visoko kvalitetne, u njega se kunu brojni klijenti koji su se javili na bespućima društvenim mreža. Sad će zauvijek zatvoriti vrata. A s njim u povijest ide još jedan zanat, još jedan dio starog Zagreba koji će pregaziti Zare, Bershke i Stradivariusi. Pregaziti je blaga riječ. Požderat će umijeće i strpati u vatru industrijske i masovne proizvodnje, manjka originalnosti i  manjka tradicije o koju se osloniti i kojom se dičiti.

Tužna sam zbog ovoga, ljudi. Tužna jer ovo nije posjednja stvar koja će se utopiti u žrvnju povijesti, koja će izblijediti. Pišem da sačuvam ovog gospodina od zaborava jer je njegov priča ipak izvanredna. Nemam čarobni štapić, ali osjećam se kao umjetnik riječi, uz dužno poštovanje svima. Imam moć da ga još kratko sačuvam od zaborava, ona počiva u svima vama koji čitate ova moja slova. I u onima koji su mi omogućili da stvaram.

Lako za mene ljudi, ja se vraćam na jesen i čeka me još mnogo godina u vašem, usuđujem se reći i našem, predivnom gradu. Pisat ću, nadam se, još dugo i riječima očuvati još mnogo ljudi i mjesta. Ali ovaj čovjek neće. Njegova je umjetnost na izdahu. Otiđite u Petrinjsku 69 i kupite šešir nekome koga jako volite. Otiđite dok još možete. Sačuvajte se od ražnja povijesti, rekao bi Nedjeljko Fabrio.


O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.


Druge objave

Tvrđava sv. Ivana – Tanaja: zvjezdasti projekt Antonia Lenija i obrana od 20 000 Turaka 1647.

Tvrđava sv. Ivana poznata kao Tanaja nalazi se na...

Otok Pag i njegov kameni krajolik: zašto je riječ o jednom od fotografski najizazovnijih otoka na Jadranu

Pag je otok smješten u sjevernom dijelu Jadranskog mora,...

Sveti Lovreč iznad Limskog kanala: bedemi iz mletačkog doba i bazilika svetog Martina

Sveti Lovreč (talijanski San Lorenzo del Pazenatico) gradić je...

Tvrđava Topana iznad Modrog jezera: crkva Gospe od Anđela iz 10. stoljeća i platforma za topove

Tvrđava Topana smještena je na klisuri nad Modrim jezerom...

Pročitajte i ovo:

Kuća Hubman pripada najstarijem tipu građanske stambene kuće na Gornjem gradu

Poluugrađena stambena prizemnica s poluskošenim krovištem, zabatnim pročeljem orijentirana na ulicu, spominje se na ovoj lokaciji kao zidanica 1752. godine. Prije toga je kuća...

Predstavljamo vam novi blog imena “Why Zagreb?”

Dragi naši redoviti i neredoviti čitatelji, koristimo ovu priliku kako bi vas pozvali da provjerite blog koji je 01. srpnja ugledao svjetlo dana, a...

Palača u Matoševoj ulici izgrađena za Sigismunda Vojkovića-Vojkffy-a

Slobodnostojeća, jednokatna trokrilna palača "U" oblika s dva nejednaka dvorišna krila sagrađena oko 1764. godine na parceli s vrtom i ograđenim dvorištem za grofa...