1909. godine na Medvednici započeo je s radom sanatorij Brestovac kada je u lječilište primljeno prvih 40 bolesnika. Ubrzo je zbog sve većeg broja oboljelih od tuberkuloze broj ležaja porastao, a sanatatorij proširio. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika koje su darovali Bukovac, Iveković, Crnčić i Medović.
Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik i dobrotvor Milivoj Dežman iz ljubavi prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki pl. Šram, koja mu je i umrla na ruka u Brestovcu. Zbog te priče može se reći da je sanatorij Brestovac poput „zagrebačke klinike Schwarzwald“.
Nije velika pogreška ako ga tako i nazovemo, jer se uz samo lječilište u njemu je nalazila knjižnica, kino-dvorana, ali i gospodarski objekti poput mljekare, pekarnice ili farme svinja. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze, a uvelike je pridonio smanjivanju stope smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike – Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su zatekli. Osoblje su poštedili. Bolnica je kasnije služila partizanima za njihove ranjenike. Šezdesetih godina prošlog stoljeća lječilište je zauvijek zatvorilo svoja vrata.
U današnje doba kompleks Brestovac je zapušten i derutan, često se koristi za „paintball ratovanja“ o čemu svjedoče brojne mrlje po zidovima i okolici, te čeka novo vrijeme kako bi se očuvao barem dio povijesti iz suživota grada i njegove gore.
Razglednica s naslovnice nam stiže iz 1929. godine.
Više o projektu Stare Razglednice Zagreba možete saznati na stranici licegrada.hr/starerazglednicezagreba