Žene su u svjetskoj historiografiji jako slabo zastupljene. Uz poneku značajnu vladaricu, znanstvenicu ili književnicu žene se uglavnom izostavlja, pa čak i zanemaruje. Slična je situacija i u hrvatskoj historiografiji.
Jedna od slabije poznatih, a svakako značajnih žena hrvatske povijesti je Marija Jambrišak, hrvatska prosvjetiteljica, književnica i borac za prava i školovanje žena.
Marija Jambrišak se rodila na današnji dan 1847. godine u Karlovcu. Već se sa šest godina s obitelji seli u Zagreb, gdje ubrzo ostaje bez oca. Njena majka samostalno preuzima brigu oko uzdržavanja čitave obitelji, te se ta činjenica smatra glavnim razlogom Marijine kasnije borbe za obrazovanje žena.
Nakon završetka dvogodišnje učiteljske škole kod Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu 1863., učiteljsku praksu polazi u samostanu uršulinki u Varaždinu (1864.-1865.). Nakon položenog učiteljskog ispita (1866.) zapošljava se kao učiteljica u Krapini (1867.).
Školovala se i na Bečkom pedagogiumu gdje je bila prva ženska studentica iz Hrvatske. O njenom interesu za školovanje puno govori i činjenica da se često odricala hrane i drugih osnovnih potreba kako bi nabavila udžbenike.
Bila je istaknuta članica Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i istaknuta članica Udruge učiteljica. Na prvoj općoj učiteljskoj skupštini 25. kolovoza 1871. u staroj kazališnoj zgradi na trgu svetog Marka u Zagrebu po prvi put u Hrvatskoj javno istupila tražeći izjednačavanje plaća i radnih uvjeta za učitelje i učiteljice.
Zagovarala prava žena u javnom životu, obrazovanju i školovanju, o čemu je i pisala u mnogobrojnim prilozima u listovima, časopisima i stručnoj literaturi, a bila je urednica časopisa Domaće ognjište. Najpoznatija djela: Znamenite žene iz priče i poviesti, I–III, 1885.; O ženskom uzgoju, 1892.; O pristojnom vladanju, 1895.
Njenim zalaganjem 1892. otvorena je ženska srednja škola u Zagrebu, na kojoj je i sama predavala do 1912., a prva je i među hrvatskim učiteljicama postala ravnateljicom viših djevojačkih škola. Život je provela s obitelji brata Janka, koji je rano preminuo, pa su joj njegova djeca zamijenila obitelj koju sama nije zasnovala. Preminula je 1937. godine u Zagrebu.
Malo je poznata činjenica da je godinu dana bila učiteljica Ivane Brlić-Mažuranić, te je svojim savjetima o pisanju uvelike utjecala na veliku spisateljicu.
Dobitnica je nagrade Matice hrvatske za Znamenite žene. Njezino ime nosi učenički dom u Opatičkoj u blizini Kamenitih vrata, koji je osnovan na njezin prijedlog sredstvima prikupljenim u spomen tragično preminule Elizabete Austrijske, supruge cara Franje Josipa I.
Grad Zagreb joj se odužio malom uličicom u Vrapču, te podizanjem spomen-ploče s reljefnim prikazom njezinog lika (rad kiparice Ksenije Kantoci), koja se nalazi u ulici Jurja Žerjavića br. 8. u Donjem gradu.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.