U izgradnji Gradeca (prilikom ponovne izgradnje grada nakon tatarskog pustošenja tog područja) važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad, a koji su se gradili paralelno s cijelim gradom. Obrambeni zidovi su građeni uz velike žrtve i materijalne troškove njegovih stanovnika. Gradnja je započela 1242. godine, a trajala je pune 24 godine – sve do 1266. godine kada je cijeli zagrebački Gornji grad bio okružen jakim zidovima, tornjevima i kulama.
Sada već utvrđeni Gradec, u srednjem je vijeku imao šest vrata – troja veća i troja manja. No, kada je obrambeni zid bio izgrađen, imao je samo jedna, i to veća, na istočnoj strani grada – na mjestu Kamenitih vrata.
Ostala su sagrađena, ili se prvi put spominju, tek u 14. i 15. stoljeću.
Uz Kamenita vrata, na istočnom dijelu grada, u produžetku Županijske ulice (danas Ulica 29. listopada 1918), postojala su mala vrata koja su se zvala Surove dverce ili vrata prema Sv. Franji. S tih se vrata išlo prema franjevačkoj crkvi i samostanu na Kaptolu, kao i prema mlinovima na potoku Medveščaku. Surove dverce prvi se put javljaju u 14 stoljeću.
U istom se vremenu javljaju i Poljska vratašca koja su se nalazila kraj kule Lotrščak, danas Ulica Dverce. Ime Poljska vratašca dobivaju po tome što se kroz njih išlo prema Zagrebačkom polju koje se tada prostiralo od gradečkog brežuljka sve do rijeke Save.
Na zapadnom dijelu Gradeca, kod Kapucinskih stuba, 1335. godine kada se gradila kraljevska palača, a po nalogu kralja Karla I, probijena su nova mala vrata “kroz koja će moći nesmetano jedan konj proći”. Nova su vrata nosila ime Mesarska vrata po obližnjoj Mesarskoj ulici (danas Matoševa ulica). Mesarska ulica je dobila ime po općinskim, crkvenim i privatnim mesnicama koje su stajale na tom području. Taj naziv nose sve do druge polovice 16. stoljeća.
Na križanju Mesničke (danas Matoševe ulice) i Markove (Ulica Tita Brezovačkog) ulice, stajala su Veća mesarska vrata koja su sagrađena vjerojatno u 15. stoljeću. Bila su to negdašnja Mesnička vrata koja su bila građena poput ostalih većih vrata poput Kamenitih vrata i Novih vrata – s pokretnim mostom, branič kulom i ostalih elemenata koji su obilježavali veća vrata Gradeca. Sredinom 16. stoljeća Mesnička vrata se ruše, te se sele nešto južnije na križanje današnje Mesničke i Streljačke ulice.
Sjeverna vrata Gradeca nalazila su se kod Popova tornja, a bila su izgrađena nešto kasnije od ostalih zbog spornog zemljišta oko njega. Prvi se put spominju 1383. godine nazivajući se Nova, pa se pretpostavlja da su izgrađena u tom vremenu. Gradnja tih vrata je naišla na problem jer to zemljište nije bilo u vlasništvu Gradeca.
Sporni prostor, između vrata i zidina, pravno je pripadao Kaptolu (tj. kaptolskoj kuli), a građani su ga svojatali. Prema ugovoru iz 1392. godine, između gradske općine i kanonika, zemljište na desnoj strani tog prostora “po kojem se inače iz grada ide prema istim vratima treba ostati na upotrebu samih građana rečene varoši”.
Pretpostavlja se da je riječ o zemljištu na kojem je sredinom 17. stoljeća izgrađen samostan klarisa, danas zgrada Muzeja grada Zagreba. Po tom zemljištu su građani sa svog područja mogli zakonski prilaziti sjevernim vratima, a prolazili su kroz vrata koja se nalaze u gradskim zidu (kod Dvoranskog prečaca).