U trgovačkom i obrtničkom svijetu srednjovjekovnog Zagreba, postojala su i određena pravila koja su se morala poštivati, a dio tih pravila išao je u smjeru određenih davanja prema općini Gradec, Kaptolu, pa i kralju. Plaćanje tih mitničkih i placovinskih pristojbi bio je važan dio srednjovjekovnih gradova.
Jedan od razloga što su se vodile dugogodišnje borbe između Kaptola i Gradeca je svakako pitanje mitnice i placovine koje je Kaptol naplaćivao na cijelom zagrebačkom prostoru, čime je Gradecu uzimao dobar dio prihoda. Ništa nije značilo ni kad je Gradec 1242. godine bio proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Kaptol je placovinu naplaćivao i od samih gradečkih građana, pa i onda kada su robu prodavali na vlastitom trgu, što su građani, ali i gradski oci smatrali velikom nepravdom. Također, stvaranje dva jaka trgovačka središta na tako malenom prostoru bio je još jedan povod za brojne sukobe.
U periodu 15. stoljeća osjeća se gospodarski zastoj u Hrvatskoj, ponajviše zbog prijetnje osmanlijske sile s istoka, zbog čega se sve više sužava trgovački prostor. Zbog prijetnje Turaka, interes Talijana za trgovanje na zagrebačkom prostoru se smanjuje jer je prijašnja sigurnost ovih područja polako isparavala.
Uz slabljenje trgovine iz navedenih razloga, zaustavljanju razvoja trgovine sve više u korist idu i sukobi dvije zagrebačke općine – Kaptola i Gradeca. Gradečka općina se nikako ne miri odredbom na Kaptol ima pravo na placovinu cijelog zagrebačkog područja.
Najvažniji poznati zaključci, koje je gradska uprava donijela nakon izdavanja statuta iz 1425. godine, i to u svrhu reguliranja trgovine, bile su zaštitne trgovinske odredbe iz početka 16. stoljeća. U to je vrijeme sve više jačao trgovački rivalitet Kaptola i Gradeca. Kaptol je, kroz određeno vrijeme, morao Gradecu ustupiti dio placovinskih prihoda s njegovog teritorija, te se povući i posvetiti trgovini na svoj području.
S krajem 15. stoljeća, Kaptol se trudi da svu zagrebačku trgovinu, pa i onu s Gradeca, privuče na svoje prostore. Kako bi to spriječio, Gradec 1508. godine donosi odredbe kojima je svojim trgovcima i građanima zabranio trgovanje na kaptolskom trgu, a svako nepoštivanje te odluke bi sankcionirao.
I Kaptol i Gradec su bili svjesni toga da je gospodarska sređenost, kao i snaga, osnovni uvjet za samostalan život i općeniti razvoj, zbog čega obje te neovisne općine rade na tome da baš sebi privuku što više prometa, i da postanu najjače trgovačko središte na zagrebačkom području.
Tako Gradec radi posebne dućane oko Sv. Marka, izdaje zaštitne odredbe 1508. godine, ali i stječe pravo na dva velika godišnja sajma o Markovu i Margaretinu.
S druge strane potoka, Kaptol diže svoje dućane i trgovcima ustupa svoje gospodarske zgrade za skladištenje robe, a kao prednost trgovanju na Kaptolu je oslobađanje od plaćanja placovine. No, Kaptol i dalje nastavlja ubirati placovinu na području Gradeca, i to od domaćih i stranih trgovaca.
Još jedna prednost Kaptola, u odnosu na Gradec, je i to što je Kaptol bio sjedište biskupije, dok Gradec nudi drugačiju vrstu uzbuđenja, poput zabava, plesa, predstava, sajamskih veselja i slično. Kaptol je uvijek bio u određenoj prednosti u odnosu na Gradec, a tome mu je pomagalo i bogatstvo u zemljišnim posjedima, zbog čega mu je ugled bio jači. Ta razlika u ugledu osjeti se i u odnosu s vladarima, koji su više na strani bogatog Kaptola nego siromašne gradečke općine.