Nogomet je u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, najpopularniji sport. Iako se u današnje vrijeme smatra i najunosnijim biznisom zadržao je svoj primat među svim ostalim sportovima. Nekada su vremena bila drugačija, te je nogomet predstavljao „zabavu za bogate“, te se igrao iz ljubavi prema samoj igri i dresu kojeg se nosilo. Tada su nogometni klubovi ponosno predstavljali svoje gradove, regije, a ponegdje su imali i nacionalna obilježja.
Zagrebački nogometni ljubimac je klub iz Maksimira. Zagrebački modri ubrajaju se među najpopularnije nogometne momčadi ovih prostora. Dinamo je nekada bio gospodski klub, izvan i na zelenom travnjaku. Danas najtrofejniji hrvatski nogometni klub jedini se može pohvaliti osvajanjem jednog europskog trofeja.
Pohod na trofej počeo je porazom protiv Spartaka iz Brna 2-0, da bi u uzvratnom dvoboju pobijedio s istim rezultatom i ždrijebom (sudačkim bacanjem novčića) prošao u daljnje natjecanje. Važnu ulogu u spomenutom ždrijebu novčićem odigrao je Slaven Zambata. On je nakon sudačkog bacanja novčića odmah počeo slaviti pri čemu su mu se pridružili suigrači, te tako možda i trikom pogurali plave u dalnje natjecanje.
Dinamo je zatim izbacio škotski Dunfermline, pa rumunjskog imenjaka iz Pitestija, a u četvrtfinalu je izbačen najveći talijanski klub Juventus. U Torinu je bilo 2-2, a u Zagrebu je Dinamo slavio 3-0.
Polufinale sa Eintrachtom iz Frankfurta počelo je porazom Dinama u Njemačkoj od 3-0. No, u uzvratu je Dinamo golovima Slavena Zambate u 14. minuti, Marijana Novaka u 16., Josipa Gucmirtla u 87., te u 102. Rudija Belina iz 11-erca prošao u finale, gdje ga je čekao engleski Leeds. Mnogi kroničari kluba iz Maksimira uzvratnu utakmicu protiv Eintrachta iz Frankfurta smatraju najvećom utakmicom u povijesti i velikom nogometnom predstavom Stjepana „Štefa“ Lamze.
Zatim je uslijedilo finale. U prvoj utakmici finala 30. kolovoza 1967. Dinamo je na svom terenu slavio sa 2-0, a strijelci su bili Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu, koji je odigran na današnji dan 1967. bilo je 0-0 i Dinamo je u Zagreb doputovao sa peharom Kupa velesajamskih gradova. Starije generacije prepričavaju da je doček bio spektakularan, te da su osvajače trofeja na rukama donijeli do tadašnje uprave kluba u Gundulićevoj ulici.
Za Dinamo su 1967. igrali: Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Slaven Zambata, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl i neponovljivi Stjepan Lamza. Do finalnih utakmica momčad je vodio Branko Zebec, a u finalu Ivica Horvat.
O jedinom hrvatskom europskom nogometnom trofeju snimljen je i dokumentarac, te i ta činjenica govori kakav je uspjeh Dinamo ostvario 1967. godine.
Generacija modrih iz 1967. u današnje vrijeme pomalo pada u zaborav, te se ponekad ovaj uspjeh i omalovažava, no zauvijek će u nogometnoj povijesti ostati zapisano da je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, do današnjeg dana jedini europski trofej hrvatskog nogometa. Taj uspjeh na ponos je svim navijačima, simpatizerima i ljubiteljima plave boje i kluba iz Maksimira.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.