Raspadom Austro-Ugarske, Hrvatska ulazi u novoosnovanu Kraljevinu SHS (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija). Zagreb je, ulaskom u Kraljevinu SHS, postao drugi najveći grad novonastale države, te postaje financijsko, trgovačko i kulturno središte Kraljevine.
S novom titulom, u Zagrebu se javlja potreba za pravom tržnicom jer je do tada glavno tržišno mjesto do tada bilo na vrlo prometnom Trgu bana Josipa Jelačića, tada popularno zvanom Harmica.
Ideja o gradnji nove tržnice javila se 1905. godine na poticaj gradskih zastupnika, te počinje izgradnja projekta za središnju gradsku tržnicu na današnjem Britancu. Ideja je odbačena zbog nove lokacije – na kraju Martićeve ulice, zatim na lokaciji između glavnog trga i Vlaške ulice. Na kraju, 1909. godine, donosi se odluka da se nova gradska tržnica smjesti jednim dijelom na Dolcu, a drugim dijelom na Kaptolu. No, i to se odbacuje, te se 1911. godine donosi posljednja odluka – tržnica će biti samo na Dolcu.
Tek 1930. godine otvorena je najpoznatija zagrebačka tržnica, kojom dnevno prolazi tisuće građana i turista koji redovito zastanu i isprobaju domaće specijalitete koje kumice svakodnevno donose na svoje štandove.
2006. godine, na vrhu stepenica koje vode od Splavnice do Dolca, najpoznatija zagrebačka tržnica dobiva spomenik koji predstavlja Dolac – Kumicu Baricu, autora Sjepana Gračana.
