Medvedgrad je srednjovjekovna utvrda smještena na južnim obroncima Medvednice, točnije na brdu Mali Plazur, a s arhitektonskog gledišta pripada “burgu”.
Burg, riječ njemačkog podrijetla, označava tvrđavicu, zamak, kaštel ili dvorac. Sam pojam burg označava i sjedište lokalnog vladara ili plemića, koje je okruženo obrambenim zidovima i grabama.
Medvedgrad je naš najreprezentativniji i najbolje sačuvani primjer srednjovjekovnog burga. S dužinom od 170 metara, posjeduje sve elemente klasičnog burga visoke kvalitete.
Smješten je na strateški vrlo važnom položaju na južnim padinama Medvednice, u neposrednoj blizini političkog i crkvenog sjedišta srednjovjekovne Slavonije, Gradeca i biskupskog Kaptola.
Do samog burga vodio je put koji je išao od Zagreba preko Mlinova, Šestina i Kraljičina zdenca, a u smjeru Gračana prema Remetama išla je javna cesta sagrađena još u vrijeme Rimljana.
Grad je izvana bio utvrđen dubokim jarkom i nasipom koji se protezao duž južne strane. Na sjevernom potezu jarak nije bio potreban zbog strmog pada terena, a stambeni je dio bio okružen dvostrukim prstenom obrambenih zidova.
U grad se ulazilo kroz vrata na sjevernoj strani uz predprostor koji je tankim vanjskim zidom spajao prva i druga gradska vrata. S njegove lijeve strane nalazi se uzdignuti polukružni prostor ili objekt koji je branio sjeverni dio grada. Do drugih vrata stizalo se uskim koridorom između unutrašnjeg i vanjskog prstenastog zida. U slučaju prodora i kroz druga vrata, neprijatelj bi se našao pod unakrsnim napadima braniča iz južne kule te onih iz stambenog dijela.
Treća gradska vrata bila su utvrđena ulaznom gradskom kulom ili galerijom s jako naglašenim rustičnim kvadratima. Pretpostavlja se da je upravo iznad tih vrata bio uzidan kameni blok s trostrukim grbom koji Anđela Horvat pripisuje krugu Parlerove radionice. Smatra se kako su na trolistu bila uklesana tri grba koji su bili atribuirani Sigismundu (Žigimundu), njegovoj supruzi Barbari Celjskoj te obitelji Alben.
Kroz treća vrata ulazilo se u najbolje branjeni prostor osiguran visokim unutarnjim bedemom. Veliko sjeverno predvorje, koje je imalo funkciju komunikacije i obrane, u svom južnom dijelu završavalo je slijepim prostorom ispred branič-kule, posljednje točke obrane.
Branič-kula prvi je izgrađeni objekt unutar burga, a objekti u njenoj okolici nastaju tek sredinom 14. stoljeća. Kvadratnog je tlocrta dužine zida od 12 metara, što je čini jednom od većih branič-kula. Vanjska oplata zidana je kamenom lomljencem koji se vadio iz kamenoloma u neposrednoj blizini Medvedgrada. Isprva je imala dva kata, a treći kat izveden iz opeke dodan je 1574. godine.
Na uglovnima je imala rustične kvadre. Ulaz u kulu nalazio se na prvom katu, a vrata su, kako Mirnik navodi, bila nadsvođena romaničkim lukom, što je za ono vrijeme rijetka pojava.
Pretpostavlja se kako su u donjim etažama postojali manji prozorski otvori dok je treći kat imao veće otvore pogodne za obranu.
Južna kula bila je smještena s druge strane dvorišta, nasuprot ulaza u stambeni dio.
Uglovi su također bili pojačani kvadrima, a ulaz se nalazio na katu. Palas je bio smješten uz istočni i zapadni obrambeni zid te je zauzimao veći dio stambenog prostora. Dva zida zajednička su mu s unutrašnjim obrambenim zidom dok su ostali znatno tanji i građeni opekom.
Dio palasa, uz zapadni zid, bio je sastavljen od tri dijela od kojih su najbolje sačuvani podrumi. O natkrivenosti tog prostora svjedoče ostaci konstrukcije od drvenog grednika.
Od katova su ostali sačuvani samo dijelovi arhitektonske plastike. Pronađeni navoji bifora i dijelova vrata svjedoče o raskošnosti i reprezentativnosti arhitekture palasa te se smatraju najljepšim takvim primjercima tog razdoblja kod nas.
Palas je nadograđen u 15. stoljeću, za vrijeme upravljanja češke plemenitaške obitelji Albeni, o čemu svjedoči nalaz velikog broja tzv. “čeških prozora”.
Na uzdignutom istočnom dijelu nalazila se kapela, a južno od kapele nalazio se dio palasa od kojega je danas ostao sačuvan samo prizemni dio koji je imao gospodarsku namjenu.
Iz očuvanih crteža i fotografija, vidljivo je kako su viši katovi bili namijenjeni za stanovanje. Jedan od razloga njegova ubrzana propadanja krije se u tome što unutrašnji zidovi nisu bili konstruktivno vezani sa zidovima od kamena.
Sjeverno od kapele se nalazila cisterna s filtrom nepravilna elipsoidnog oblika
Samu su kapelu uglavnom svi istraživači smještali u sjeverni dio, unutar prostora branič-kule i sjevernog zida. Zidana je opekom, dok je dekorativna plastika kamena.
Po svom tlocrtu pripada centralnom kipu kapele pravilno orjentiranom u smjeru istok-zapad, s osmerokutnom lađom, pravilnog osmerokutnog tlocrta.
Ulaz je bio koncipiran kao romanički portal čiji su kapiteli ukrašeni palmetama, školjkama i biljem. Iznad njega smještena je rozeta sa šesterolisnim ostakljenim mrežištem.
Unutrašnjost kapele dobivala je svjetlost putem rozete i šest prozora u lađi te tri manja u zaključku apside.
Kapela je presvođena rebrastim svodom čija se rebra podupiru o polustupove u ugaonim stanicama. Lađu od apside dijeli trijumfalni luk, a u unutrašnjosti je bila žbukana i oslikana. SMatra se da je posvećena sv. Filipu i Jakovu.
