Vozila Zagrebačkog električnog tramvaja dnevno čak tri puta obiđu ekvator

Od 1891. godine, kada su 5. rujna prvi put planirano i organizirano gradskim ulicama krenula tramvajska kola, pokretana jednom konjskom snagom, u dnevnik se Zagrebačkog električnog tramvaja upisalo mnogo događaja.

Na prvim je stranicama elektrifikacija 1910., a posebno se ističe i 1931. – kada se, četiri godine ranije uspostavljen, ZET-u priključuje i autobusni promet. Neizostavnu ulogu u zagrebačkom prijevozu putnika ima Uspinjača, još od 1890., kao i sljemenska žičara – koja je, također u ZET-ovom prometu bila od ’63. do 2007. godine. Nakon stanke zbog izgradnje, naslijedit će je nova i suvremenija.

Javni gradski promet u Zagrebu čini mreža tramvajskih i autobusnih linija, prigradskih vlakova te taksi vozila. Glavninu javnog gradskog prometa u Zagrebu obavlja Zagrebački električni tramvaj (ZET), koje je operator tramvajskog i autobusnog prometa, a brine se i o uspinjači.

Povijest tramvajskog prometa

Konjski tramvaj uveden je 5. rujna 1891. godine. Imao je vozni park od 10 otvorenih i 6 zatvorenih kola, a do 1910. godine povećao se na ukupno 38 kola. Prvi električni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Danas, tramvajska mreža ima ukupnu dužinu od 116 km (širina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noćne linije.

Uspinjača

Zagrebačka uspinjača je jedan od spojeva koji spaja Gornji i Donji grad. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici, a gornja stanica nalazi se na Strossmayerovom šetalištu, podno kule Lotrščak.

S prugom dugom 66 metara, poznata je i kao najkraća žičana željeznica na svijetu namijenjena javnom prometu.

Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890., a s radom je počela 23. travnja 1893. godine. U početku je bila na parni pogon koji je 1934. godine zamijenjen električnim. Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture.

Taksi

Prvi autotaksi u Zagrebu pojavio se na Trgu Bana Jelačića 11. lipnja 1901. godine zaslugom fijakerista Tadije Bartolovića. Nakon uspješne pokusne vožnje, otvorio je i stajalište prvog autofijakera na Trgu Bana Jelačića. Udruženje autotaksi prijevoznika grada Zagreba osnovano je 1924. godine.

U Zagrebu danas ima preko 1000 taksi vozila, a vožnja taksijem dostupna je 24 sata dnevno. Do 2011. godine jedini ovlašteni koncesionar i monopolist u pružanju taksi prijevoza bio je Radio taksi Zagreb – udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba.

Gradsko – prigradska željeznica

Gradsko-prigradskim željezničkim prijevozom koristi se radnim danom u prosjeku oko 70.000 putnika. U 2006. godini prevezeno je 27.325.000 putnika.

Glavna željeznička linija prometuje na relaciji Savski Marof – Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo. Hrvatske željeznice uvele su ovu liniju 1992. godine, a uvođenje željeznice u sustav javnog gradskog i prigradskog prometa Zagreba rezultiralo je njezinom potpunom afirmacijom koja se ogleda u konstantnom povećanju broja vlakova i prevezenih putnika.

U gradsko-prigradskom željezničkom prijevozu u Zagrebu koristi se 10 elektromotornih garnitura, dok je u suradnji s Gradom Zagrebom izvedena je rekonstrukcija šest garnitura. Dionica Savski Marof – Dugo Selo najfrekventnija je željeznička pruga u Hrvatskoj, s najvišom prosječnom putnom brzinom i najvećim brojem prevezenih putnika. Uz ovu liniju, drugi važni prigradski smjerovi su prema Velikoj Gorici te Jastrebarskom, a zajedno s lokalnim vlakovima iz smjera Zaboka, Novske, Karlovca i Koprivnice, HŽ ukupno nudi 350 vlakova dnevno (stanje iz 2007. godine)

Pazite sad ovo! Vozila ZET-a dnevno čak tri puta obiđu ekvator, a godišnje 109 puta prijeđu put do Mjeseca i natrag!