Kaptoli, za vrijeme srednjeg vijeka, nisu bili samo crkvena središta i ustanove s mnogobrojnim važnim dužnostima svjetovne vlasti, već su i u kulturnom i prosvjetnom životu odigravali veliku ulogu. Iako u granicama vlastitih interesa i potreba, bili su prava žarišta onovremenih duhovnih nastojanja. Fokus je ponajprije bio na brizi o svećeničkom podmlatku i otvaranju sjemenišne škole gdje su budući mladi svećenici stjecali osnovnu naobrazbu i spremu za svoje zvanje.

Zbog odluke Lateranskog koncila 1179. godine, prema kojoj svaka stolna crkva mora imati učitelja koji će podučavati klerike, na zagrebačkom Kaptolu se odmah u 12. stoljeću osniva sjemenišna škola, a osim mladeži posvećenoj svećeničkom zvanju, polazili su ju i neki plemići kako bi naučili čitati i pisati.

Kod običnog stanovništva još uvijek nije bilo osjećaja i želje za školom.

U sjemenišnoj školi podučavao je učitelj, a polaznici svjetovnjaci su mu plaćali školarinu u novcu i prirodninama. Školu su uzdržavali biskupi i Kaptol sa svojim prihodima, posebno od zemljišnih posjeda. U toj najstarijoj poznatoj zagrebačkoj školi učilo se čitati i pisati,, ali i pjevati, te latinski jezi i najosnovniji pojmovi iz teologije.

S osnutkom biskupije u Zagrebu 1094. godine, krajem 11. stoljeća javljaju se i prvi umjetnički i kulturni spomenici povijesnog Zagreba: pisanih crkvenih knjiga ukrašenih minijaturama, znameniti plašt kralja Ladislava, ali i dragocjeni diptih od bjelokosti i Radonova Biblija.

Na diptihu, za koji se vjeruje da je nastao negdje u Poranju u 10. ili 11. stoljeću, izrezbareno je u bjelokosti vrlo finom tehnikom u ranoromaničkom stilu osam novozavjetnih prizora iz Kristova i Marijina života – od Navještenja do Uzašašća.

Također, važno je spomenuti i Radonovu Bibliju iz 800. godine koja je zanimljiva ponajviše zbog tumačenja glosa, pisanih u 11. stoljeću slavenskim jezikom češke redakcije, s jakim utjecajem hrvatskog jezika – što je zapravo prva pojava hrvatskog jezika na zagrebačkom tlu.

Biskup Duh, poznat kao prvi zagrebački biskup, sa svojim je pratiocima donio Radonovu Bibliju ali i više drugih crkvenih, liturgijskih knjiga. Te su knjige bile rađene prema predlošcima iz sjeveroistočne Francuske, te postaju temelj naročito zagrebačkom crkvenom obredu. Takav crkveni obred se održao u stolnoj crkvih punih 700 godina, sve do kraja 18. stoljeća kada je ukinut.

U Zagrebu se nalaze stube posvećene biskupu Duhu; spajaju Opatovinu i Tkalčićevu ulice

Imamo i nekoliko primjera tekstila iz najstarijeg vremena, poput Ladislavova plašta i bizantske tkanine iz 11. stoljeća.

Nakon osnutka biskupije, na kaptolskom prostoru se pojavljuje i prvi reprezentativni spomenik sakralne arhitekture u obliku prve biskupijske crkve, koju je dao sagraditi sam osnivač biskupije – kralj Ladislav. Crkva je bila građena u romaničkom stilu, a pretpostavlja se da je dovršena krajem 11. stoljeća. U samim temeljima kapelice Sv. Stjepana ugrađenim u sredini južnog krila nadbiskupskog dvora, pronađen je ranoromanički kapitel korintskog tipa. Pronađeni su u temeljima predtatarske katedrale prilikom iskapanja 1949.-1953. i 1956. godine. To su jedini sačuvani ostaci koji svjedoče da je ta crkva postojala.

Kao i sami osnutak biskupije na zagrebačkom području, i ta najstarija građevina potvrđuje da je na tom području moralo postojati važnije naselje s kulturnom i umjetničkom aktivnošću.

Tijekom 12. i početkom 13 stoljeća, umjesto starije romaničke biskupske crkve, počela se graditi u stilu rane gotike prva zagrebačka katedrala, poznata i kao predtatarska katedrala. Predtatarska katedrala je bila dovršena i posvećena za vrijeme Andrije II, 1217. godine. Na temelju masivnosti dvaju velikih rano-gotičkih kontrafora, nađenih prigodom iskapanja 1956. godine u temeljima nadbiskupske kapele Sv. Stjepana, možemo pretpostaviti da je predtatarska katedrala bila velika građevina. Temelji predtatarske katedrale su se jednim dijelom našli i pod današnjom katedralom.

Katedrala

Prema obradi kamena može se primjetiti francuski utjecaj, zbog čega se može pretpostaviti da su prvi zagrebačku katedralu gradili francuski graditelji koji su u grad došli posredovanjem Mađarske. Krajem 12. i početkom 13. stoljeća, Mađari su se u graditeljstvu ugledali na Francusku.

Postoje podvojena mišljenja o tome što se dogodilo s predtatarskom katedralom. Naime, neki povjesničari su mišljenja da su Tatari prvu zagrebačku katedralu u potpunosti uništili, a svoj stav temelje na spisu iz 1480. godine kojeg je Kaptol poslao Matiji Korvinu gdje se navodi da su “Tatari katedralu pretvorili u prah”. Drugi tvrde da je katedrala samo teško oštećena, no oštećenje je bilo takvo da više nije mogla služiti svrsi zbog čega je na njezinom mjestu, sredinom 13. stoljeća, sagrađena kapela Sv. Stjepana. U drugoj polovici 13. stoljeća gradio se već i dio današnje, tzv. Timotejeve katedrale.

Pretpostavlja se da su se ispred najstarije biskupske crkve odigravale srednjovjekovne obredne igre. Kao prva javna kazališna prikazivanja pojavljuju se na Kaptolu već u 12. stoljeću. Prema najstarijem obredniku zagrebačke stolne crkve, s kraja 11. i početka 12. stoljeća, naziva Missale antiquissimum, zapisane su dvije sačuvane liturgijsko-obredne igre – obredna igra Isusova uskrsnuća i obredna igra triju kraljeva.

Glumačka oživljavanja događaja iz crkvene povijesti priređivala su se i stoljećima poslije u stolnoj crkvi, kao i pred njoj, prema strogim propisima obrednika zagrebačke biskupije.

Istražite Lice Grada: