Svečano otvorenje Glavnog željezničkog kolodvora u Zagrebu

Zagreb je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće doživio procvat u gospodarskom, kulturnom i urbanističkom pogledu. Nakon velikog potresa 1880. godine Zagreb se ubrzano širi i izgrađuje. Od mnogobrojnih izgrađenih zgrada svakako jedna od najljepših i najvažnijih je zgrada Glavnog željezničkog kolodvora.

Treba napomenuti da je u razdoblju između 1862. i 1892. jedini kolodvor u Zagrebu bio onaj na pruzi Zidani Most-Zagreb-Sisak, koji se u to doba zvao Zagreb južni kolodvor (današnji Zapadni kolodvor).

Zapadni kolodvor danas

U urbanističkim planovima lokacija za Glavni kolodvor se po prvi put spominje u Regulatornoj osnovi grada Zagreba iz 1865. godine. U tom planu ucrtana je trasa buduće pruge Zakany-Zagreb, a na potezu između današnjeg Tomislavovog trga i Savske ceste predviđen je prostor za „Novi osrednji kolodvor“. Zanimljivo je da je neposredno uz taj kolodvor (s njegove južne strane) bila planirana i riječna luka koja bi kanalom bila spojena s rijekom Savom. O nekom širenju grada južnije od pruge tada nije bilo ni spomena.

U Regulatornoj osnovi iz 1887. godine prostor za gradnju novog kolodvora pomaknut je istočnije u odnosu na lokaciju iz 1865. godine, na prostor izmedu današnje Miramarske i Strojarske ceste. Godine 1890. grad je otkupio zemljište za gradnju kolodvora na mjestu gdje ga predviđa regulatorna osnova – u osi Akademijine palače, kao reprezentativno južno pročelje niza od triju trgova i završnu fasadu grada.

Gradnja kolodvorskoga kompleksa započela je početkom 1891. godine, a dovršena je 20. lipnja 1892. godine. Za pokusni rad kolodvor je otvoren 1. srpnja 1892. godine. Ipak, svečano otvorenje je pričekalo rođendan cara Franje Josipa I. (18. kolovoz), kada je nakon svečanosti kojem su nazočili tadašnji zagrebački gradonačelnik Adolf Mošinski i ban Khuen-Héderváry, u 10:35 sati prvi vlak krenuo prema Rijeci. Prvi šef „Zagreb Državnoga kolodvora“ bio je Janoš Matota.

Kolodvor je izgrađen prema nacrtima Ferenza Pfaffa (čuvaju se u Državnom arhivu u Zagrebu), uvaženog mađarskog arhitekta, koji se specijalizirao za kolodvorske zgrade. Kolodvor je sagrađen kao postaja za putnički i teretni promet, s 12 kolosijeka, ložionicom i remizom za 16 lokomotiva. Godine 1895., neposredno uz kolodvor, s južne strane, izgrađena je Strojarnica državnih željeznica (prostor bivše tvornice „Janko Gredelj“), a ubrzo i ranžirna skupina kolosijeka koja je nakon izgradnje ranžirne postaje Borongaj pretvorena u tehničku putničku postaju.

Zgrada je izgrađena u neoklasicističkom stilu. Ukrašena je skulpturama i dekoracijama izrađenim u kiparskom poduzeću Vilima Maršenka u Budimpešti.

Izgled zgrade čija duljina danas iznosi 186,5 metara tijekom stotinjak godina koliko postoji nije se mnogo mijenjao. Dvaput je rekonstruirana, prvi put 1986. prije Univerzijade, a drugi put 2006. godine.

Naziv „Zagreb Državni kolodvor“ nosi sve do 1924. godine kada ga mijenja u ime koje ponosno nosi i danas, „Zagreb Glavni kolodvor“.

Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija zagrebačkog Glavnog kolodvora zasigurno je parna lokomotiva koju je moguće vidjeti na tračnicama neposredno pored putničkih perona. Riječ je o parnoj lokomotivi 125-052 koja od 25. svibnja 1992. godine stoji na današnjem mjestu.

Glavni kolodvor zbog izuzetnog urbanističkog značaja na južnom kraju zelene potkove i arhitektonske vrijednosti, jedno je od najznačajnijih djela u opusu Ferenca Pfaffa, te u današnje vrijeme predstavlja zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Oduvijek sam volio putovati vlakom, te se s veseljem uvijek rado prisjetim osjećaja koji me obuzimao kada bi nogom kročio iz zgrade Glavnog kolodvora nakon putovanja. Kada me dočeka najljepši pogled prema Gradu. Taj osjećaj ljubavi i pripadnosti koji nosim u sebi. Ponekad se provozam vlakom od Zapadnog do Glavnog kako bi ga nanovo doživio. I uvijek je drugačiji, a nekako isti. Bez obzira na sve. Zagreb je ljubav, a njegov kolodvor prvi domaćin koji dočekuje turiste ili povratnike u Grad podno Sljemena.


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.