Stroga pravila za korištenje gradskih vrata srednjovjekovnog Gradeca

Ovaj članak vam donosi blog starizagreb.licegrada.hr

U izgradnji Gradeca (prilikom ponovne izgradnje grada nakon tatarskog pustošenja tog područja) važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad, a koji su se gradili paralelno s cijelim gradom. Obrambeni zidovi su građeni uz velike žrtve i materijalne troškove njegovih stanovnika. Gradnja je započela 1242. godine, a trajala je pune 24 godine – sve do 1266. godine kada je cijeli zagrebački Gornji grad bio okružen jakim zidovima, tornjevima i kulama. Kako bi se olakšalo funkcioniranje grada, kroz vrijeme je izgrađeno i 6 vrata – 3 većih i 3 manjih vrata.

Na mjestu većih vrata (Kamenita, Nova i kasnije Mesnička vrata), nalazile su se velike četverokutne kule podno kojih se ulazilo u grad, dok su manja vrata bila nešto jednostavnija – kroz njih su mogli ući tek pješaci i konjanici pojedinačno.

Kamenita vrata

Ključevi gradskih vrata su bili kod građana koji su živjeli u blizini istih (svakih mjesec dana su se izmjenjivali), a bili su obvezni čuvati ključeve od početka 15. stoljeća i to pod izričitom odredbom gradskog poglavarstva. Osim što su čuvali ključeve vrata, oni su ih i zatvarali.

Gradska vrata su se zatvarala u deset (ljeti), i u devet (zimi) sati. Prije zatvaranja zvonilo bi četvrt sata u tornju zvonika gradske vijećnice zvono Lotrščak – opominjući građane koji su se zadržali van gradskih bedema, da se moraju vratiti svojim kućama. Kada se vrata zatvore, više nitko nije mogao ući u grad.

Pogled prema Donjem gradu, nekadašnjem Zagrebačkom polju

Na glas zvona Lotrščaka zatvarala su se i kućna vrata, kao i dućani i krčme, nakon čega bi ulice bile prazne i mračne, a njima bi prolazile samo skitnice. Nakon zvona, na ulice izlazi gradska straža naoružana mačevima, kao i tzv. noćobdija koji je svaku noćnu uru opominjao građane da pripaze na ognjišta kako ne bi došlo do požara.

Sadržaj donosi blog starizagreb.licegrada.hr. Više o blogu Stari Zagreb možete saznati ovdje, a o izvorima na starizagreb.licegrada.hr/izvori