Stjepan Radić, vođa i učitelj hrvatskog naroda

Povijest i proučavanje povijesti je meni osobno jedna od najvećih strasti u životu. Za povjesničare kažu da su na svoju ruku. Povjesničari imaju svoj svijet. Kritčki propitkuju sve što se događa u sadašnjosti i vuku poveznice sa događanjima iz prošlosti. Od malena sam volio slušati priče starijih oko sebe. Za vrijeme školovanja najdraži predmet u školi mi je bila povijest, a najdraži učitelji i profesori su naravno predavali predmet mog obožavanja.

Neke povijesne ličnosti su mi ušle pod kožu od malena. Rame uz rame kraj bana Josipa Jelačića svoje mjesto je pronašao Stjepan Radić. Nekako se baš posložilo da su ta dva lika u Zagrebu i prostorno povezana. Zagrebački glavni trg koji nosi ime hrvatskoga bana povezan je Radićevom ulicom sa jednim od svojih najpoznatijih simbola, Kamenitim vratima. Još jednu poveznicu sa Stjepanom Radićem grad pod Sljemenom dobio je u vidu spomenika koji krasi ugao Jurišićeve i Petrinjske ulice od 27. listopada 2007. godine. Spomenik dočekuje putnike, šetače i turiste koji dolaze na glavni zagrebački trg sa istoka grada i po meni čini zaokruženu cjelinu sa spomenutom ulicom na zapadnoj strani trga.

Radićeva ulica u samom centru grada dobila je ime po Pavlu Radiću, nećaku dr. Antuna i Stjepana Radića

A tko je bio Stjepan Radić? Kada ga pogledam, prva pomisao mi je da Radić svojom pojavom predstavlja običnog čovjeka. Čovjeka iz naroda. Dobričinu. Upoznao sam se s njegovim likom preko fotografija. Kasnije sam ga kroz školovanje bolje upoznao. Što sam više o njemu čitao još mi je više prisrastao srcu.

Spomenik u Petrinjskoj

Stjepan Radić rodio se na današnji dan 1871. godine u selu Trebarjevo Desno kraj Siska kao deveto dijete od njih jedanaestoro. Zanimljivo je spomenuti da je njegov brat Antun rođen istog dana tri godine ranije. Gimnaziju je polazio u Zagrebu i Karlovcu, ali mu je zbog političkog djelovanja bilo zabranjeno redovito školovanje, pa je 1891. privatno maturirao na Rakovačkoj gimnaziji u Karlovcu. Studij prava započeo je u Zagrebu, a nastavio u Pragu, no zbog sukoba s policijom bio je 1894. izbačen sa Sveučilišta u Pragu, a 1895. sa Sveučilišta u Budimpešti, te protjeran iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije. Iste godine u Zagrebu je sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave, te je zbog toga bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Svoj put je nastavio boravkom u Rusiji i Pragu, gdje je 1897. pokrenuo Hrvatsku misao, glasilo Hrvatske napredne omladine. Studij je nastavio 1897. – 1899. na Slobodnoj školi političkih znanosti (École libre des sciences politiques) u Parizu, gdje je diplomirao temom Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni (La Croatie actuelle et les Slaves du Sud). Tako je Radić postao prvi hrvatski diplomirani politolog. Vratio se potom u Prag, gdje je bio blizak suradnik T. Masaryka, što je znatno utjecalo na njegov budući politički razvoj.

List Dom pokrenuo je i uređivao s bratom Antunom od 1899./1900. godine. Preko zajedničkog lista rodila se ideja o osnivanju političke stranke koja bi se zalagala za najrašireniji sloj društva, seljaštvo. Tako su dvojica braće 1904. osnovali Hrvatsku pučku seljačku stranku. Ubrzo je stranka prerasla u politički pokret koji je predstavljao sve slojeve društva i sve koji su se bez obzira na nacionalni predznak, mogli poistovjetiti sa njezinim idejama o jednakosti, poštenju i pravednosti. Stranka je kroz povijest dvaput promijenila ime (1921. i 1925.) zbog pritisaka vladajućih struktura i zabrana koje su se nametale u ondašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji.

Radić je za života postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća 20. stoljeća. Toj konstataciji uvelike pridonose njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa, te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom seljaštvu, iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima, pa i šire. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.

Koliko je bio cijenjen i poštovan govori činjenica da se sa njim na njegov sprovod na Mirogoju došlo pozdraviti oko 300 000 ljudi.

Uz već spomenutu ulicu i spomenik grad Zagreb mu se odužio imenovanjem studentskog doma na Savi njegovim imenom. Osobno smatram da nema prikladnijeg naziva. Razlog zbog kojeg to mislim je da Radić predstavlja studentsku populaciju iz koje bi trebale nastajati nove generacije koje mijenjaju društvo svojom inteligencijom, radom, djelovanjem, pa i buntom prema svim aspektima društva u kojem postoji nepravda, nejednakost i nepoštenje.

Rečenica koja će mi uvijek ostati u sjećanju glasi: „Još nije kasno. Ne srljajte kao guske u maglu.“ Izjava koju je Radić izrekao protivivši se bezuvjetnom ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom i u današnje vrijeme bi trebala biti u glavama mnogima koji se bave politikom ili barem imaju utjecaja na društvo u kojem svi živimo.

Iskreno se nadam da je tako ili sam preveliki romantik? Prosudite sami…


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.