Stanko Vraz: Prvi hrvatski profesionalni književnik

Slovenski i hrvatski pjesnik, kritičar, prevoditelj i istaknuti ilirac Stanko Vraz rodio se na današnji dan 1810. godine. Rođen je u slovenskom Cerovcu (mjestu između Ljutomera i Ormoža koje se njemu u čast danas naziva Cerovec Stanka Vraza) pod imenom Jakob Frass, da bi svoje ime promijenio 1836. godine kao vatreni pristaša narodnog preporoda i ilirskog pokreta.

Školovao se u Mariboru gdje je završio gimnaziju. Studij prava i filozofije pohađao u Grazu, ali je većinu vremena provodio proučavajući književnost i strane jezike.

Ranu poeziju pisao je na slovenskom jeziku, a 1833. godine prvi puta posjećuje Zagreb, te u Grazu upoznaje Ljudevita Gaja. Oduševio se ilirskim pokretom, te piše za Danicu potpisujući se kao Ilir iz Štajera. Od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku, da bi se potkraj 1838. trajno nastanio u Zagrebu.

U Samoboru, gdje je nakratko živio, Vraz je upoznao Julijanu „Ljubicu“ Cantilly, nećakinju Ljudevita Gaja. Prema njoj je Vraz gajio intenzivne ljubavne osjećaje, koji su ostali zabilježeni u njegovim pjesmama. Tako joj je 1840. godine posvetio ljubavni kanconijer Đulabije, ljubezne ponude za Ljubicu (I–II, III. i IV. su objavljeni posthumno i posvećeni su domovini).

Preporuka: pročitajte članak Valentinovo u Zagrebu kroz povijesne ličnosti: Drugo lice dana zaljubljenih.

Za života je je objavio još dvije zbirke poezije: zbirku balada i romansi Glasi iz dubrave žeravinske (1841.), posvećenu ilirskoj „posestrimi“ Dragojli Štauduar, u kojoj je nastojao ujediniti tradicije europske narodne i umjetničke balade; te zbirku poezije, Gusle i tambura (1845), sastoji se od četiriju ciklusa, elegično intoniranih Prvo lišće i Cvijeće i voće, zbirke prepjeva i parafraza europskih romantičara Iza mora, te Povjestica, kao i satiričnoga dodatka Istina i šala, potpisanoga pseudonimom Jakob Rešetar s Cerovca.

Vraz je, u „Ciklusu od 7 gazela”, uveo taj izvorno orijentalni lirski oblik u hrvatsku književnost koji se ubraja u najvažnija ostvarenja hrvatske romantičarske lirike. Vrlo vrijednim se smatra i njegov bogat i raznovrstan prevoditeljski opus. Prevodio je s latinskoga, grčkoga, češkoga, ruskoga, poljskoga, slovenskoga, engleskoga, njemačkoga, francuskoga, španjolskoga i talijanskoga, i to najviše romantičarsku poeziju. Objavljivao je putopise, dopise, bibliografske prikaze i književnokritičke članke.

Spomen ploča u Opatičkoj ulici

Vraz se uz Petra Preradovića i Ivana Mažuranića  smatra najvažnijim pjesnikom hrvatskog romantizma i prvim hrvatskim profesionalnim književnikom.

Umro je razmjerno rano, u dobi od samo 40 godina. Smrt ga je zatekla u Zagrebu, a njegovi posmrtni ostaci danas se nalaze na Mirogoju. Naime, isprva je Vraz bio pokopan na starom zagrebačkom groblju u Jurjevskoj ulici, no kasnije su njegovi ostaci prenešeni na Mirogoj.

Jurjevsko groblje

Čitajući njegovu poeziju vrlo lako se mogu poistovjetiti s likom i djelom Stanka Vraza. Isto tako, njegova prisutnost se osjeća na Gornjem gradu, u Opatičkoj ulici gdje je živio i stvarao svoja djela.

Prošečite i probajte. Nećete nimalo zažaliti…


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.