Povijest središnjeg zagrebačkog trga i njegova uloga u povijesti grada

Trg bana Josipa Jelačića je središnji zagrebački trg koji je među građanima Zagreba poznat i kao Jelačićev trg ili Jelačić plac, a stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990. godine) i Harmica.

Trgom dominira kip bana Josipa Jelačića, čiji je autor kipar Dominik Fernkorn. Kip je danas okrenut prema jugu, a kada je prvi put postavljen na trg, 1866. godine, bio je okrenut prema sjeveru, u smjeru Mađarske. 1947. godine kip je uklonjen, a 1990. godine se ceremonijalno vraća na trg kada se postavlja prema jugu.

Na istočnoj strani trga nalazi se fontana Manduševac, prema kojoj postoji legenda o nastanku imena grada. Svojevremeno, tadašnji ban je zamolio djevojku Mandu da zagrabi vodu, nakon čega su i fontana i grad dobili ime.

U vrijeme postojanja naselja Kaptol i Gradec, današnji trg je bio prazna poljana podno zidina ta dva naselja. Na toj poljani su se nalazili došljaci kojima je bio zabranjen pristup gradu.

Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku, Trg bana Josipa Jelačića je postao najužim dijelom grada.

Stara Vlaška

Iako je danas zabranjeno prometovanje automobila, do 1975. godine automobili su slobodno prometovali glavnim zagrebačkim trgom, dok to danas mogu samo automobili.

Trg danas nosi ime po Josipu grofu Jelačiću Bužimskom, rođen 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu, a preminuo 20. svibnja 1859. godine u Zagrebu. On je bio general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859. godine, a bio je član plemićke obitelji Jelačić, te jedan od najznačajnijih hrvatskih počitičara, ne samo u 19. stoljeću, već i u cijeloj povijesti Hrvata.

Ban Josip Jelačić je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa, pobijedio je u nizu bitaka protiv ustanka u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine, a danas se u Hrvatskoj slavi kao nacionalni junak.