Povijest Kaptola – jednog od dva naselja od kojih je nastao Zagreb

Najpoznatiji simbol današnjeg Kaptola je Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, a katedrala je također i jedan od najpoznatijih simbola cijelog Zagreba. Izgled katedrale je primjer promjene kroz graditeljske stilove jer se na njoj može primjetiti više graditeljskih stilova.

Zagrebačka biskupija je osnovana 1094. godine, a uskoro kreće i izgradnja katedrale. Troapsidalno svetište s poligonalnim apsidama građeno je u ranogotičkom stilu krajem 13. stoljeća, tri broda koji teže kasnogotičkom izjednačavanju visine prostora građena su u 14. i 15. stoljeću. U vrijeme gradnje zvonika turska je vojska zaprijetila gradu, pa je gradnja preusmjerena na zaštitne bedeme. Nakon prestanka prijetnje, u 17. stoljeću gradi se jedan zvonik, te tada barok obuhvaća skoro cijelu gradnju.

Tijekom 18. stoljeća, južno i istočno krilo tvrđave pregrađeno je u monumentalnu klasicističku biskupsku palaču.

1880. godine Zagreb je zatresao veliki potres koji je nanio veliku štetu i katedrali, te uskoro poslije potresa započinje obnova katedrale u neogotičkom stilu u skladu s tadašnjim europskim trendovima. Prema nacrtima austrijskog graditelja Friedricha von Schmidta, izgranju je vodio Hermann Bolle.

Sat smješten kraj katedrale koji označava točno vrijeme kada je razoran potres pogodio Zagreb

Nakon obnove, katedrala dobiva svoj današnji oblik s dva tornja vidljiva iz cijelog grada, a visina im je oko 105 metara.

Oko zagrebačke katedrale nalaze se zidine koje su nastale za vrijeme opasnosti od turaka. Sagrađene su u vrlo kratkom roku od 1512. do 1521. godine. Pri obnovi katedrale krajem 19. stoljeća, predviđeno je rušenje jedne kule ispred ulaza u katedralu kako bi se omogućio nesmetan pogled na nju, no unatoč rušenju i dogradnji, to su jedne od najboljih očuvanih renesansnih obrambenih zidina u Europi.

Obrambene zidine oko Kaptola

Tik uz katedralu smjestila se kapela za koju je zaslužan Stjepan II, koji je nakon Tatarskih pohoda u prvoj polovici 13. stoljeća podigao kapelu svom imenjaku svetom Stjepanu. Kapela je služila za održavanje obreda za vrijeme većih građevinskih radova na obližnjoj katedrali, a riječ je o romaničko-gotičkoj kapeli koja je ukorporirana u nadbiskupsku palaču u 18. stoljeću. Gotičke freske iz 14. stoljeća jedinstven su primjer u hrvatskoj umjetnosti.

U katedrali se nalazi riznica koja svjedoči o 14-stoljetnom kontinuitetu kršćanstva na ovim prostorima. Liturgijski predmeti od zlata, srebra, drva i pergamene čuvaju se iznad sakristije unutar katedrale. Najstariji i najvrjedniji predmet riznice jest plenarij od bjelokosti s deset prizora iz Isusova života, a u Zagrebu se nalazi još od 11. stoljeća. Postoji i priča o krađi, kada je lažni grof, koji se predstavio kao ljubitelj umjetnosti, načinio kopiju koju je prodavao u Americi. Danas se i original i kopija čuvaju u riznici.

Ispred katedrale smještena je fontana prema nacrtu arhitekta Hermanna Bollea, zove se Bogorodica s anđelima, a sagrađena je u neogotičkom stilu. Autor pozlaćenih skulptura Bogorodice i četiriju anđela je austrijski kipar Fernkorn.

Na istočnoj strani katedrale nekada su se nalazili biskupski ribnjaci u kojima su svećenici s obližnjeg Katpola lovili ribu za posni petak, a u 19. stoljeću ribnjaci su pretvoreni u perivoj engleskog tipa kojeg danas znamo kao Ribnjak.