Pratite naš fotografski portal | licegrada.media

Nogomet? Pitao sam se mnogo puta: „Zašto ga volim?“ Jedna općepoznata uzrečica uvijek se nameće kao odgovor. Ona nam kazuje da je „nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu.“

Meni osobno nogomet je bio i ostao prvi sport u koji sam se istinski zacopao. Nije tu bilo previše filozofije. Moj Tata je po pričama drugih, a i svojim, bio dobar nogometaš. Možda je genetika, a možda samo slučajnost i sreća, pa je ta ljubav prešla i na mene. Odrastao sam na Keglbajsu na kojem su se u bivšoj državi održavale malonogometne lige i nema ljubitelja lopte u Zagrebu i šire, a da nije čuo za to mitsko mjesto. Već sam jednom spomenuo svoju privrženost s loptom. Lopta je za mene bila i ostala najdraži predmet kojeg je čovjek izmislio. Najdraži poklon. Jednostavno sve na svijetu. Igrati nogomet. Uživati s prijateljima ili na treninzima. Biti na igralištu, travnatom ili betonskom. Taj osjećaj slobode ne može se opisati riječima. To osjetiš ili ne. A, ja sam ga osjećao i još uvijek osjećam.

A, Dinamo? Dinamo je za mene bio prva proširena obitelj koju sam upoznao i istinski zavolio. Od prvog posjeta Maksimiru u ranim osamdesetima. Naravno, s Tatom. Plave bluze s malim d na prsima su za mene bile predmet obožavanja. Neprocjenjiv i neizbrisiv simbol. San snova i jedna od prvih želja mi je bila istrčati pred pun Maksimir, zabiti gol i otrčati pred vojsku plavih navijača sa dresom u rukama kako bi ga sa njima podijelio i proslavio. Dinamo je osjećaj pripadnosti. Nogometu. Gradu. Dinamo je ljubav. Iskonska. Jedinstvena i neopisiva. Nedjelje su bile praznik. Igrao On kod kuće ili u gostima. Bio sam prisutan na stadionu ili pokraj radio prijemnika.

Kako sam odrastao moje nove ljubavi su se u većini slučajeva nadopunjavale. Tako sam preko proučavanja povijesti došao do spoznaje da je na današnji dan 1945. godine osnovano Fiskulturno društvo Dinamo, da bi se pet godina kasnije osamostalila njegova nogometna sekcija u nogometni klub kakav danas poznajemo. Zbilo se to u kino-dvorani u Gundulićevoj ulici. Dolaskom novih vlasti i društvenog poretka ukinuti su večinom svi sportski klubovi na području Zagreba koji su imali doticaja sa bivšom vlašću. Tako je ukinut i Građanski, klub iz kojeg današnji klub iz Maksimirske 128 vuče svoju povijest. Za mene je Dinamo novi klub i to se ne sramim priznati. Zar ima razloga sramiti se? Po mom skromnom mišljenju svi koji se srame, ne priznaju i ne poštuju svoju povijest i prošlost, ne mogu uživati u svojoj sadašnjosti i budućnosti.

Elektra u Gundulićevoj

Plavi iz Maksimira su od Građanskog naslijedili plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba. Također nasljeđuju nadimak Purgeri, mnogobrojnu navijačku bazu, a od 1969. i grb, koji je vrlo sličan grbu Građanskog.

Iako je bilo otpora prema nazivu novonastalog kluba Dinamo je kroz godine svojeg postojanja postao simbol grada, nacije, kao i zapostavljenih skupina društva. Postao je Svetinja.

Modri iz Maksimira su u bivšoj državi osvojili pet prvenstava (1948., 1954., 1958., 1982.) i sedam kupova (1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.). Jedan od najvećih uspjeha hrvatskog nogometa predstavlja osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. godine. No, nisu trofeji ono što Modre čini tako velikim klubom za mene. Lijepo je biti okićen trofejima i svaki sportaš se nada osvajanju titula za sebe, svoj klub ili grad. No, za mene je Dinamo bio i ostao simbol slobode. Otići na stadion. Bio dio nečega većeg od ljubavi ili prijateljstva. Dinamo je za mene predstavljao osjećaj zajedništva. Tamo nema veze tko si ili što radiš u životu. Nitko nije gledao kako si obučen. Mogao si slobodno vikati, veseliti se, skakati ili plakati. A uz predivne emocije i veselje, bilo je trenutaka kada se plakalo i tugovalo zbog poraza. Ispadanja iz kupova i eurokupova. Svaku emociju koju čovjek može doživjeti doživio sam na Maksimiru ili na gostujućim utakmicama.

Podsjetnik na povijesni Dinamov pothvat – osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. godine

Dinamo je preživio bivši sistem i državu. Dolaskom demokracije i novog društvenog poretka došla je promjena imena. Promjena koja ja je Bad Blue Boyse i sve koji ga volimo označila oduzimanje identiteta. No, Dinamo je kroz borbu vlastitih navijača za povratkom imena preživio kroz devedesete godine prošlog stoljeća. Povratak imena Dinamo na Valentinovo 2000. godine meni osobno predstavlja povratak u djetinjstvo, te ga uvijek na svoj način proslavim.

Novo stoljeće, novo vrijeme i ljudi donijeli su Plavima trofeje, novčano blagostanje, moderniji klub i njegovu infrastrukturu.

GNK Dinamo Zagreb – FC Juventus: utakmica Lige Prvaka 2016

Sigurno ste primjetili da sam kraj ovog tekst napisao sa sjetom i tugom s pogledom prema prošlom vremenu. Tužan sam što u vremenu u kojem pišem ovaj članak, klub iz Maksimira za mene predstavlja bolnu stranu mojih osjećaja. Od 2007. godine nisam bio na Maksimiru. Dinamo je do tada meni i mojim prijateljima bio doručak, ručak i večera. Ne želim ulaziti u razloge mog izbivanja. Najbolje je to izrekao modri trener i ikona modrog kluba u kojeg sam se zaljubio, Josip Kuže: „…ja sam prokockao novac, a neki su prokockali Svetinju. I tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača?“

Bilo kako bilo. Dinamo je bio i ostao simbol grada Zagreba. Njegova plava boja mi je u srcu, krvi i duši. Rijetko prolazim pored stadiona i strpljivo čekam. Strpljen-spašen, rekli bi. Najbolje su to opisali Prljavci u jednoj od svojih pjesama:

„Što više starim prve ljubavi su,

Prve ljubavi su uvijek najslađe.

Dinamu sad ne bih

Mog’o reči: “Zbogom”!

Te male stvari nosim,

To nosim sam sa sobom.“

(Prljavo Kazalište: Sanja, 1996., album: S Vremena Na Vrijeme)

Sretan Ti rođendan JEdina moJA sportska Ljubavi!

Vidimo se…


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


Podijelite!
2

Pratite nas na našoj Facebook stranici!

Comments

comments