Obilježavanje rođenja kralja kemije, Vladimira Preloga

„Koliki je moj doprinos znat će se najbolje za sto godina. Ja sam svoj posao napravio. Pri tome se osjećam kao čvorić u velikom tkanju.“ Ovo su riječi koje je jedan od najboljih kemičara 20. stoljeća Vladimir Prelog izrekao prigodom primanja Nobelove nagrade 1975. godine.

Prelog je rođen na današnji dan 1906. godine u Sarajevu. Doselio se s roditeljima u Zagreb početkom 1. svjetskog rata. Školovao se u glavnom gradu Hrvatske, te Osijeku, a diplomirao na Češkom institutu za tehnologiju u Pragu 1929. godine stekavši stupanj inženjera kemije.

Na početku Velike depresije počeo je raditi u privatnom tvorničkom laboratoriju u Pragu, gdje je vodio proizvodnju rijetkih kemikalija koje u to vrijeme nisu bile dostupne na tržištu. 1935. godine pozvan je da radi na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je preuzeo mjesto predavača organske kemije. Također je podučavao studente u kemijskom inženjerstvu.

Iste je godine počeo raditi istraživanja u farmaceutskoj tvornici „Kaštel“ (danas „Pliva“). 1941. godine, kad su njemačke trupe okupirale Zagreb, on i njegova supruga prihvatili su poziv njegovih kolega i prebjegli u Švicarsku. Prelog je nastavio rad na Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju (ETH). 1957. godine je promaknut i preuzeo je mjesto direktora organskog laboratorija, koje je ranije zauzimao Leopold Ružička.

Na osnovi formalnih otkrića i općih pravila njegove su se studije usmjerile na stereokemiju. Prelog je ispitivao aspekte kiralnosti u kemiji i uveo takozvani R-S sustav u organsku kemiju. Radeći sa stereoizomerima, kreirao je novu verziju izomerizacije koju je nazvao ciklostereoizomerizacijom. Prelog je rafinirao kemijski adamantin iz nafte čija je struktura atoma ugljika u obliku dijamanta.

Njegov opus obuhvaća više od 400 znanstvenih radova. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, a kruna je svemu Nobelova nagrada za kemiju, za istraživanja stereokemije organskih molekula i reakcija, koju je 1975. podijelio s britanskim znanstvenikom J. W. Cornforthom. Bio je član ili počasni član mnogih svjetskih znanstvenih društava i akademija znanosti te počasni doktor uglednih svjetskih sveučilišta (Liverpool, Pariz, Cambridge, Bruxelles, Manchester, Barcelona). U Hrvatskoj je bio počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, počasni član JAZU (danas HAZU) od 1986., dobio je medalju Hrvatskoga kemijskoga društva „Božo Težak“ (1989). Potpisnik je Apela za mir u Hrvatskoj, koji je 1991. potpisalo više od 100 dobitnika Nobelove nagrade.

HAZU

Zauvijek nas je napustio u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. Njegova urna prenesena je u Zagreb i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.

Njegovo ime nose mnoge ustanove, ulice, nagrade i manifestacije. Još za njegova života, Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo utemeljili su nagradu Vladimir Prelog koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima za rezultate u području organske kemije. Iste godine u Zürichu je osnovano Švicarsko- hrvatsko društvo Vladimir Prelog. Počasni građanin Zagreba (1989.), Sarajeva (1992.) i Osijeka (1994.).

Ulica Vladimira Preloga u Zagrebu

Ime Vladimira Preloga nose ulice u Zagrebu i Sarajevu, gdje mu je podignuta i spomen-ploča na rodnoj kući. U Zagrebu su mu poprsja postavljena na ulazu u Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i u Institutu Plive, a u Osijeku je poprsje postavljeno pored gimnazije koju je pohađao. Replika poprsja iz Zagreba postavljena je i u Pragu. Kemijska i geološka tehnička škola u Zagrebu promijenila je ime u Prirodoslovna škola Vladimira Preloga. Od 2004. u Zagrebu u sklopu Društva diplomiranih inženjera i prijatelja kemijsko-tehnološkoga studija djeluje Akademski zbor Vladimir Prelog. U Sarajevu je Hrvatsko kulturno društvo Napredak utemeljilo fond za stipendiranje mladih i nazvalo ga u čast dvojice svojih nekadašnjih stipendista i nobelovaca, Vladimira Preloga i Ive Andrića. Poštanske marke s Prelogovim likom izdale su Hrvatska i Bosna i Hercegovina.


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.