Možda ste se ponekad pitali kako izgledaju lica koja stoje iza bloga Lice Grada, jesu li to roboti ili samo ambiciozni ljudi željni stvaranja novog i zanimljivog sadržaja? Što rade u slobodno vrijeme? Vjeruju li u postojanje izvanzemaljaca i zašto svoje slobodno vrijeme “troše” na istraživanje i natipkavanje novih tekstova za Lice Grada?

U nastavku možete pročitati više o Vedranu i Ivani, te o meni – idejnom začetniku bloga Lice Grada. Odazivam se na ime Ivan, Klinda, Klindić, u medijima me se redovito potpisuje s Kindić, Kundić, pa čak i s Petar (i dalje nemam objašnjenja otkud to ime). Ideja o blogu Lice Grada mi nije došla u snu, iako bi to bilo skroz fora, već davne 2013. godine kada sam počeo razmišljati o tome kako bi bilo zanimljivo okupiti sve svoje fotografije Zagreba na jednom mjestu.

Da ne duljim i ne pričam kako je sve to dovelo do weba licegrada.hr, preusmjerit ću vas na članak Što je Lice Grada?, a vas pozivam da u nastavku pročitate više o troje pjedinaca koji na ove stranice svakodnevno donose novi i zanimljivi sadržaj.



Ivan Klindić, osnivač, fotograf i urednik
Bit svog postojanja smatra lovom na što savršeniji kadar, a najveći užitak mu je stvarati novi sadržaj i pričati priče putem svojih fotografija. U fotografiji je od 2008. (on bi rekao i duže, ali se ti počeci ne mogu ozbiljno shvatiti), a zadnjih nekoliko godina konstantno radi na pronalasku “pravog” sebe u svijetu fotografije. Početak “današnjeg života” vidi u pokretanju privatne web stranice ivanklindic.info davne 2010. godine, a zbog svoje neodlučnosti i konstantne potrage za nepostojećim savršenstvom, tu je stranicu mijenjao mali bezbroj puta. Ono malo slobodnog vremena, kojeg nema, rado provodi skupljajući kilometre trčanjem i druženjem s prijateljima. Životni moto? Previše ih je, ali ga trenutno najviše motivira „Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni jednog dana svog života”.



Vedran Danko, novinar i po potrebi fotograf
Čovjek s dva imena ili prezimena, kako tko gleda. Svoje ime, na kojega se do dana današnjeg nije naviknuo, duguje svojoj starijoj sestri. Od malih nogu razvio je ljubav prema povijesti, koja ga uz sport (nogomet, trčanje i plivanje) prati kroz cijeli život. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Suradnju na blogu započeo je na vlastitu inicijativu s velikom željom pokazivanja i dočaravanja drugima kroz svoje tekstove da Zagreb nisu samo zgrade, ulice i trgovi. Već da je Zagreb jedinstven u svome postojanju, jer ima “otvorenu dušu”, veliko srce i prepoznatljivo lice među svim ostalim gradovima. Veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti. U slobodno vrijeme uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada s prijateljima, knjigom ili samostalno. Kako vjeruje da su djeca budućnost svijeta koji nas okružuje, uživa u volontiranju u nekoliko udruga koje se bave pomaganjem djeci. Što tiče životnog mota, uz mnogobrojne citate povijesnih likova i onih današnjice istaknuo bi jedan svevremenski: “Jedino stvarno bogatstvo je bogatstvo duše, ostala su dobra podložna velikim gubicima.” (Lukijan)



Ivana Granić, novinarka i kolumnistica
Studentica komparativne književnosti i talijanskog jezika, suluda kombinacija dalmatinskog stanja srca i zagrebačkog stanja uma. Živeći piše i pišući živi. Vjeruje da je iza svakog rata i svakog mira, iza svakog užitka i svake boli, kroz cijelu ljudsku povijest, uvijek stajao – tekst, manifest, proglas, pismo, knjiga… U opisu posla joj je da mnogo čita, a to je čini besmrtnom unatraške. Ponekad u jednom danu prijeđe po nekoliko stoljeća i pritom joj duh raste nevjerojatnom brzinom, a mašta pleše ludo kolo. S obzirom na to kaže da studira iz strasti i to na odsjecima ”s najviše duše”, granica između radnog vremena i slobodnog vremena je jako relativna. Životni moto nema, ali pokreće je vjera u umjetnost malih koraka – u inspiraciju, radost i zahvalnost koje se kriju u sitnicama.