Pratite naš fotografski portal | licegrada.media

Jedna od mnogih vrsta ljubavi koje su me nagnale na preseljenje u Zagreb bila je i ljubav prema književnosti. U slučaju da ste preskočili kolumnu u kojoj se predstavljam, napominjem vam da sam studentica  diplomskog studija komparativne književnosti i talijanskog jezika i književnosti. Odnosno, posao mi je da budem profesionalni čitač. Ako se pitate kakav je to studij i čemu uopće služi, dopustite da kažem da još nikad nisam vidjela studij s toliko duše. Činjenici da se u Zagrebu nisam osjećala kao stranac niti jedan jedini dan pripomogli su moji literarni izleti u knjige zagrebačkih pisaca. Oni su me već prethodno proveli nekim stazama, a ja sam im samo pratila korake. Danas ću vam pisati kuda su me poveli i zagarantirati da tako maštovite vodiče nikad nisam imala. Ako vam ne zvuči primamljivo, sjetite se velikog Umberta Eca koji je jednom rekao da je čitanje zapravo besmrtnost unatraške. A svi želimo, na ovaj ili onaj način, živjeti vječno.

Vodič 1 – Cabaret &TD

Cabaret &TD drama je Borisa Senkera, jednog od živućih dramskih pisaca koji je u književnosti unio prostor za gomilu dobre zabave i pokazao da zabavno ne mora biti umjetnički manje vrijedno. A na tu je spoznaju domaća književnost čekala jako dugo. Radnja spomenute drame ide otprilike ovako: Marko Marulić, predsjednik Društva mrtvih pjesnika, rasplinuo se nakon otkrivanja njegova kipa u Zagrebu i predsjedničko mjesto ostalo je prazno. Za novog predsjednika kandidira se veliki zagrebačke kvartet: August Šenoa, Antun Gustav Matoš, Marija Jurić Zagorka i Miroslav Krleža. Tko je pobjednik neću vam reći, otiđite u knjižnicu i provjerite. Možda i u kazalište, jer se nekako nadam da će ovaj spektakularni literarni kabaret ponovno biti izvođen. Nakon čitanja ove drame, pogodila me strijela znatiželje i nisam si mogla pomoći – morala sam pronaći taj spomenik Marku Maruliću koji je izazvao toliku pomutnju u knjizi.

Spomenik Marku Maruliću na istoimenom trgu

A još je i prozvan ”grdosijom”. Naposljetku sam djelo akademskog kipara Vlade Radasa i pronašla u blizini zgrade Hrvatskog državnog arhiva. Moram priznati da nisam baš tako zamišljala spomenik ocu hrvatske književnosti. Obiđite taj spomenik, a onda pročitajte Cabaret &TD. Ako ne budete plakali od smijeha barem tri puta tijekom čitanja, slobodno me tužite Društvu mrtvih pjesnika.

Vodič 2 – August Šenoa

Prošle godine nam je jedan profesor toliko puta ponovio da se August Šenoa rodio u Vlaškoj i da mu je otac bio biskupov pekar pa da je bilo važno da stanuju blizu katedrale. To je govorio tako često da mislim da je to jedna od onih informacija koje nikad neću izbiti iz glave. U posljednje vrijeme, kad zamišljam Šenou u modernom Zagrebu, zamislim da je njegov otac zaposlenik slastičarnice Amelie, jer se nalazi blizu katedrale. Uglavnom, nije, to je samo moja luda mašta i, ako ste kojim slučajem maturant, nemojte to ni u ludilu napisati na Državnoj maturi. Sve ovo nagnalo me na dugu šetnju Vlaškom ulicom.

Spomenik Augustu Šenoi u Vlaškoj ulici

Hodala sam poprilično dugo, putem kupila prekrasni čokoladni liker u trgovini Vom Fass, a onda sam uistinu i pronašla spomen ploču na kojoj piše da je ta kuća rodna kuća Augusta Šenoe. I, iskreno, mislila sam da je bliže katedrali.  Zaključak: Ocu mu sigurno nije bilo zgodno ako se biskup poželio krafni usred noći. Zaključak 2: Dajte Vlaškoj šansu. Nije špica i ulica je posve mirna, ali ima nešto u njoj. Angažirajte svoj istraživački duh!

Vodič 3 – Kći Lotrščaka

Kći Lotrščaka jedan je od romana Marije Jurić Zagorke. Riječ je o povijesnoj romansi koja nas vodi u 16. stoljeće, a glavni lik je Manduša, djevojka koju su roditelji jednom davno ostavili na pragu kule Lotrščak. Zagorkin je roman uistinu zagrebački i prepun je usmene predaje o gradu: priča o Mandi nalazi se na početku, a spašavanje slike Majke Božje Kamenite dolazi na samom kraju.  Te dvije priče uokviruju cijeli roman. Naravno, Zagorkina sposobnost da te uvuče u priču me natjerala da krenem u potragu za kulom Lotrščak, jednom od temelja zagrebačke obrane od napada u povijesti.

Pogled na kulu Lotrščak sa Strossmayerovog šetališta

To je bio lagan posao, a nevjerojatna zabava. Noseći u glavi sve što sam ikada pročitala o znamenitoj kuli, i sama sam se osjećala kao junakinja. Iskustvo je uistinu jedinstveno, javlja se točno onaj osjećaj besmrtnosti unatraške. Kao da sam već odživjela jedan život s Mandušom, a sad se imam priliku vratiti.

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke

U svakom slučaju, sve što je dosad napisano o Zagrebu (a mnogo je napisano) daje mu još veću vrijednost i nove oblike u očima svih onih koji čitaju. Nakon svake nove knjige, grad više nije isti. Kao da mu svaka stranica daje novu dimenziju. Ne vjerujete mi? Znam da i nismo neka literarna nacija, ali pokušajte, šteta je ne doseći emocije poput ovih koje sam vam opisala, zar ne?


O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.


Podijelite!
4

Pratite nas na našoj Facebook stranici!

Comments

comments