Nova Ves, ulica koja povezuje Kaptol i Ulicu Gupčeva zvijezda, jedna je od najsimpatičnijih ali i najstarijih zagrebačkih ulica. Osim što nosi naziv ulice, Nova Ves je i naziv za dio grada od Kaptola do Zvijezde.

Ovaj članak posvećujemo zaštićenim kulturnim dobrima grada Zagreba koja se nalaze u ovoj ulici.

Ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagovića smješten u Novoj Vesi

Slobodnostojeća jednokatnica pravokutnog tlocrta prekrivena niskim skošenim krovom, poznata kao ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagovića, izgrađena je 1828. godine pregradnjom starijeg majura smještenog na toj parceli.

Projekt pregradnje ovog ljetnikovca smještenog u Novoj Vesi 86 izradio je Bartol Felbinger 1824. godine za biskupa Aleksandra Alagovića, ali je u izvedbi došlo do znatnih promjena.

U salonu prizemlja sačuvane su zidne slike s grbovima pokrajina.

Mala kapelica Majke Božje žalosne na Novoj Vesi izgrađena davne 1763. godine

Kapela sagrađena 1763. godine, na mjestu gdje je nekada stajao pil s kipom Žalosne Bogorodice, izuzetno je vrijedan primjer, kako zagrebačke barokne arhitekture 18. stoljeća, tako i cjelokupne barokne arhitekture sjeverozapadne Hrvatske.

Osebujni iluzionistički ansambl rokoko dekoracije u unutrašnjosti kapele koji se pripisuje Antonu Jožefu Lerchingeru, štajerskom slikaru druge polovine 18. stoljeća, kvalitetom izrade predstavlja značajni segment zagrebačkog fresko slikarstva.

Najznačajnija kasnobarokno-klasicistička sakralna cjelina – Crkva sv. Ivana Krstitelja

Jednobrodna crkva s dvokatnim zvonikom u liniji glavnog pročelja sagrađena je 1795.-1800. godine na mjestu gotičke župne crkve, osnovane 1374. godine. Gradnja crkve pripisana je zagrebačkom graditelju Johannu Eytheru. 1884. godine u crkvu su preneseni mramorni oltari iz katedrale: oltar sv. Mirka iz 1760. godine, kao

i oltari sv. Franje Asiškog i sv. Jeronima, djela riječkog kipara Sebastijana Petruzzija. Crkva sv. Ivana s očuvanim crkvenim inventarom najznačajnija je kasnobarokno-klasicistička sakralna cjelina u Zagrebu.

Prebendarska kurija sv. Jakova koja predstavlja tradicionalnu gradnju na Novoj Vesi

Na Novoj Vesi smjestila se mala slobodnostojeća, a dijelom i drvena, prizemnica koja je sa zabatom okrenuta prema ulici. U službenom popisu zaštićenih kulturnih dobara grada Zagreba, ova mala kuća nosi naziv Prebendarska kurija sv. Jakova.

Prebendarska kurija sv. Jakova, smještena na adresi Nova Ves 22, predstavlja ostatak tradicionalne gradnje u ovoj ulici.

Nekadašnji dom nemoćnih svećenika na Novoj Vesi koji datira iz 1781. godine

Slobodnostojeću dvokatnicu tlocrtnog L oblika, nekadašnji Dom nemoćnih svećenika (Xenodochium episcopale) sagradio je 1781. godine biskup Josip Galjuf. Od 1822. godine zgrada služi za Vojnu bolnicu, kasnije kasarnu, a kasnije za atelijere “Zagreb filma”. Na južnom pročelju zabilježena je godina gradnje – 1781. i godine kada su vršene pregradnje zgrade (1882., 1942., 1968. i 1978).

Prostor unutrašnjosti cjelovito je sačuvan. Nekadašnja Biskupska ubožnica jedna je od najvećih i najkvalitetnijih kasnobaroknih zgrada u Zagrebu.

Kurija sv. Fabijana i Sebastijana za koju se pretpostavlja da datira iz 18. stoljeća

Drvena prebendarska kurija svetog Fabijana i Sebastijana na Novoj Vesi 12 pripada najstarijem sačuvanom sloju izgradnje Nove Vesi. Taj sloj izgradnje sačuvao je orijentaciju i smještaj kurije okomito na građevini pravac ulice, s orijentacijom zabatnog pročelja na ulicu, a uzdužnog pročelja prema dvorištu.

Točan datum izgradnje kurije nije poznat, ali sudeći prema konstruktivnim detaljima potječe iz 18. stoljeća. Kurija je prizemnica, pravokutnog tlocrta, s poluskošenim krovištem.

Jedina sačuvana drvena prebendarska kurija na Novoj Vesi koja datira iz 18. stoljeća

Jednokrilna prizemna prebendarska kurija altarije svetog Jakova sagrađena je u 18. stoljeću na sjevernom rubu parcele, a orijentirana je prema ulici uskim zabatnim pročeljem. Kurija načinom gradnje i smještajem na parceli tipološki pripada najstarijem sloju izgradnje Nove Vesi.

Uz kuriju sv. Fabijana i Sebastijana na broju 12, ovo je jedina do danas sačuvana drvena prebendarska kurija u Novoj Vesi.

Jednokatna kurija svete Magdalene na Novoj Vesi izgrađena davne 1777. godine

Jednokatna kurija altarije svete Magdalene sa zabatnim pročeljima i poluskošenim krovom sagrađena je 1777. godine za prebendara Jurja Čačkovića. Sačuvana je prostorna struktura kurije s nadsvođenim podrumom u kojeg se ulazi zasebnim ulazom s dvorišne strane i nadsvođeni prostori prizemlja.

Od baroknog oblikovanja vanjštine sačuvan je kvalitetno oblikovani kameni pješački portal s košarastim nadvojem i profiliranim impostima i zaglavnim kamenom na južnom pročelju te razdjelni profilirani vijenac i holkel.

Prebendarska kurija svete Doroteje na Novoj Vesi izgrađena 1775. godine

Slobodnostojeća jednokrilna prebendarska kurija altarije svete Doroteje sa zabatnim pročeljima i poluskošenim krovom sagrađena je 1775. godine za prebendara Stjepana Kletuša. Kurija je uvučena od linije ulice u dubinu parcele po čemu je njezin smještaj s predvrtom i ogradnim zidom prema ulici specifičan u odnosu na ostale novoveške kurije među kojima se ističe dimenzijama.

U jezgri kurije u širini tri prozorske osi inkorporirani su ostaci starije kurije zidane lomljenim kamenom.

Dvije simetrične prebendarske kurije na Novoj Vesi arhitekata Bollea i Waidmanna

Dvije, simetrično komponirane kuće na Novoj Vesi 5 i 5a, koje prema ulici čine jedinstvenu cjelinu, sagrađene su 1880. godine prema nacrtima arhitekata Bollé i Waidmann, koji su u jednom kratkom periodu nakon potresa, ostvarili nekoliko zajedničkih projekata.

Jednokatne kuće s bočno smještenim dvorišnim krilima, zajednički tvore tlocrt U oblika, otvarajući se prema vrtu.

Prebendarska kurija svete Uršule na Novoj Vesi sačinjena od dva stambena objekta

Prebendarski sklop čine dva stambena objekta; jednokatnica, zabatom okrenute prema ulici, pregrađene u drugoj polovici 19. stoljeća i prizemnica, koja je zadržala barokno oblikovanje s kamenim prozorima i žbukanim lezenama.

Prizemna kurija svetog Mihovila na Novoj Vesi izgrađena krajem 18. stoljeća

Poluugrađena prizemna kurija altarije sv. Mihovila, tlocrtnog L oblika i s poluskošenim krovištem, nastala je u krajem 18. stoljeća. Kasnobarokna pročelja raščlanjena su lezenama, dok je na kamenom okviru podrumskog ulaza uklesan natpis i godina gradnje – 1762.

Dvorišni ulaz s drvenim trijemom nastao je u drugoj polovici 19. stoljeća kada su sagrađeni, danas dijelom preoblikovani, gospodarski objekti.

Stambeno-poslovna kuća iz 18. stoljeća u kojoj se nekada nalazila Novoveška vijećnica

Prizemna jednokatnica tlocrtnog L oblika sagrađena u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća, a nekada je bila Novoveška vijećnica. Sačuvana je prostorna struktura s nadsvođenim prostorima i barokna pročelja raščlanjenim lezenama.

Portal je uklonjen između Prvog i Drugog svjetskog rata.

Mala kuća Havliček iz 19. stoljeća na spoju Mikloušićeve ulice i Nove Vesi

Na uglu Mikloušićeve i Nove Vesi nalazi se niska prizemnica, izgrađena u prvoj polovici 19. stoljeća a vjerojatno prema nacrtima Bartola Felbingera (nije potvrđeno).

Riječ je o zatvorenoj “L” prizemnici tlocrtnog oblika s dvostrešnim krovištem.

Prizemnica nosi ime kuća Havliček, a svojim položajem i volumenom odredila je gabarite početnog toka ulice Nova Ves.