Zagrepčani su kroz svoju povijest dosta često vodili borbe s banovima, a razlozi su uglavnom bili nepoštivanje građanskih sloboda, te samovoljno nametanje protuzakonitih daća i nasilja bana i njegove vojske. Banova je moć porasla za vrijeme slabih vladavina posljednjih ugarskih vladara. U vremenu Habsburgovaca, kada nema hercega, ban postaje neposrednim kraljevim zamjenikom, zbog čega počinje predstavljati najveću političku vlast u Hrvatskoj i Slavoniji, te preuzima titulu vrhovnog poglavara, suca i vojskovođe.

Neke od najtežih dana u 16. stoljeću Gradec je imao krajem 70-ih i početkom 80-ih godina za vrijeme banovanja bana Krste Ungnada i Stjepana Gergorijanca, inače njegovog banovca. Sukobi su bili toliko intenzivni da su često izgledali kao ratni pohodi bana, a nasilja njegovih vojnika su ličila na haračenje neprijateljske vojske.

Ungnad je banom postao nakon Sabora u Zagrebu održanog 1578. godine, i to zahvaljujući zagrebačkom biskupu Jurju Draškoviću i plemiću Krstu od Kunšperga. Nakon što je Ungnada kralj imenovao banom, Sabor je tu odluku jednoglasno prihvatio, a stanovnici na Gradecu nisu ni slutili što će im ta odluka donijeti.

Pravo se Ungnadovo lice pokazuje ubrzo nakon ustoličenja na Saboru. Ban Ungnad je stanovnike progonio od samog početka njegovog banovanja, pritom ne mareći na povlastice slobodnog kraljevskog grada. Ban je bio vlasnik starog grada iznad Samobora, pa su tako njegovi vojnici pustošili po tamošnjim zemljama.

Ban se, nakon što su se građani Gradeca požalili kralju zbog banovca Stjepana Gregorijanca, prema građanima Gradeca držao izrazito neprijateljski. Već tri dana nakon proglašenja banom, Ungnad je uvečer došao pred Kamenita vrata gdje je napao čuvara ključeva gradskih vrata. Gradec je podignuo tužbu pred kraljem, nakon čega je održana istraga u sklopu koje su brojni svjedoci svjedočili protiv Gregorijanca. No, to je samo još više razbjesnilo Gregorijanca koji je počeo još više proganjati Zagrepčane.

Ban je 1579. godine izvršio smotru svojih pješačkih i konjaničkih četa podno Gradeca, te im je dopustio da se nastane podno grada gdje su harali po vrtovima i poljima građana čineći veliku štetu.

Za vrijeme svoje vladavine, ban Ungnad je tražio da za vrijeme zasjedanja sabora gradska vrata budu otvorena i noću, unatoč tome što su Turci bili nadomak grada. Građani su 1579. godine kralju poslali svog izaslanika s molbom da ih zaštiti od bana napominjući da će u protivnom morati napustiti grad i ostaviti ga praznim.

Građani su iste godine zaštitu tražili i od nadvojvode Ernesta, no to kod bana i banovca samo izaziva još više bijesa pa su se tako na Saboru krajem 1579. godine urotili protiv građana zajedno s ostalim velikašima. Ban je građanima zabranio približavanje kraljevskim posjedima, kao i poslovanje i trgovanje u kraljevstvu i izvan granica grada. Također, ban je tražio i zabranu održavanja sabora i sudova u gradu. Zbog svega navedenog staleži tuže bana kod kralja pozivajući se na svoje privilegije slobodnog kraljevskog grada.

Novu tužbu građani upućuju kralju 1580. godine, i to na Ugarskom saboru, gdje su ban i kraljevska gospoda sredinom svibnja na saboru u Varaždinu reagirali vrlo oštro. Oni su prosvjedovali protiv takve žalbe i zauzvrat su kod kralja optužili građane za njihova zlodjela koja su počinili nad podanicima banovca i zbog djela protiv interesa biskupa i Kaptola. Građani su optuženi i za rušenje puteva, zbog toga što su iz grada izveli topove te konjima provalili do kaptolskih vrata gdje su zauzeli biskupove i kaptolske zemlje.

Nadvojvoda Ernest je nakon Sabora 1579. i 1580. godine pokušao pomiriti stanovnike Gradeca s banom Ungnadom poslavši objema stranama pismo. Banu i njegovim ljudima je zabranio da uznemiravaju građanima, dok je građanima naložio da se u skladu sa zakonom i običajima kraljevine Slavonije moraju odazvati sudovima kraljevine. Nadvojvoda je i osnovao povjerenstvo koje je trebalo ispitati spor između te dvije strane.

U skladu s brojnim mirenjima tog vremena, ni ovaj spor nije završio samo tako. Neprijateljstva su trajala i dalje, naročito s Gregorijancem čak i nakon što je prestao biti banovcem. Sukobi su uglavnom izbijali zbog posjeda, kao i zbog nasilja koja je činio kao gospodar Medvedgrada. Građani su podigli novu tužbu protiv njega i njegovih nasilja, no on se na to ne obazire. 

Nekoliko godina kasnije, 1591. godine, dolazi do mirenja, ali do prestanka sukoba dolazi tek kada Gregorijanac dolazi u stariju dob. S novim stoljećem i cijelom novom generacijom nastupaju nove svađe, no one su sve puno manje u odnosu na one s banom Ungnadom i banovcem Gregorijancem.