Unatoč dobro organiziranom ustroju srednjovjekovnog Gradeca, na jednu stvar građani ipak nisu mislili, a to je bila čistoća grada, zbog čega je morala intervenirati općina izdavši 1425. godine naročite propise o čistoći. Građani su do te odredbe smeće bacali na ulicu, svinje su slobodno šetale gradskim ulicama, po gradu se moglo naići na lešine životinja, zbog čega su prijetile i brojne bolesti na području gradečke općine.

Iz propisa o čistoći s početka 15. stoljeća, koji su također imali i sanitarni karakter, posebno se brinu o zdravlju građana, al ne donose nikakve odredbe po pitanju pokapanja pokojnika. Zanimljivo je da u općini nisu vidjeli ništa loše u tome da se pokojnici zakopaju u grobove usred grada, pa su se tako u najstarija vremena groblja nalazila oko Sv. Marka i Sv. Katarine. 

Pretpostavlja se da su se bogatiji građani pokapali u grobnicama Crkve sv. Marka, stanovnici podgrađa su pokapani kod Crkve sv. Margarete u Ilici, a pretpostavlja se da je grobova bilo i na području današnjeg Trga bana Josipa Jelačića.

S razvijanjem trgovanja na području Markova trga, groblja nestaju s te lokacije, tako da na Gornjem gradu ostaje samo ono kod Katarinine crkve. U podgrađu i dalje ostaje ono kod Margaretske crkve (do druge polovice 19. stoljeća), čiji su se tragovi (ljudske kosti) pronašli prilikom kopanja temelja za zgradu Prve hrvatske štedionice 1896. godine.

Sadržaj donosi blog starizagreb.licegrada.hr. Više o blogu Stari Zagreb možete saznati ovdje, a o izvorima na starizagreb.licegrada.hr/izvori

– Google oglasi –