Bili vi toga svjesni ili ne, Zagreb je studentski grad. Svi oni pomalo neispavani ljudi koji se guraju u peticu ili sedamnaestku u 7 i 30 ujutro s nekim papirima u crno-bijelom printu uglavnom su pripadnici baš te populacije. Obitavaju mahom u studentskim domovima, suptilno raspoređenima u blizini Savske ceste.
Otputovati, otputovati bilo gdje, dati petama vjetra – san velike većine djevojčica i djevojaka, dečkića i muškaraca. Ponekad, slušajući ljude oko sebe, shvatim da bismo dali sve da nas malo transportiraju vani. Daju se otkazi, pakiraju se koferi, seli se masovno. I svi pričaju kako je to strašno i loše, Više
Jesen, napokon! Živote, volim te. Ljudi, nedostajali ste mi. Tipkovnico, spremna sam da te izmasakriram do bola i da ti od lupkanja poispadaju slova! Dobro došli u drugu sezonu Novih Zagrebulja!
Biti profesionalni čitatelj i istovremeno uživati u čitanju ponekad je teško i neizvedivo. Dokle god moraš secirati i analizirati, teško se uživjeti u knjigu, identificirati, amaterski se opuštati i razviti rituale. Nije baš ritualno čitati u tramvaju na putu do faksa jer prethodnu noć nisi stigao dalje od pedesete stranice. Više
Stigla sam kući. Kući, ono mjesto koje mi u Dalmaciji zovemo dom. Znate, ondje gdje smo brašnavi, šašavi, u papučama i bez šminke. I krasno mi je, u moja četiri zida i u nekoliko zidova na poslu. Sve van toga me potencijalno iznervira, a ne želim pokupiti stresova na ”godišnjem”. Više
Nedjelja je moj dan za putešvestije. Put pod noge. Pardon, put pod tramvaj. Moj krug je uvijek isti, a u njemu uvijek nađem nešto novo. Krećem od Bana, do Katedrale, Opatovine, na Gradec i na Stross. To je moja ruta za opuštanje i za maštanje. Mašta mi poludi, svaki put Više
Panta rhei. Tutto scorre. Sve teče. Sve se mijenja i ništa u životu nije nepokretno i stalno. Ako mene pitate, ponekad teče previše i prebrzo. Povijest čovječanstva i osobne povijesti, vječna gibanja. Isprepleteni smo, mislim, u vrtlog koji vuče naprijed, a ponekad vuče dolje.
Vidjela sam, a znam da ste i vi vidjeli, predivni mural koji je ukrasio zid kuće na Dolcu. I nikad mi ništa nije zarobilo srce, um i maštu tako brzo. Za one koji još ne znaju, riječ je o reprodukciji slike Moje gnijezdo Vlahe Bukovca, a mural je izradio umjetnik Više
Već sam jednom rekla da vjerujem u umjetnost malih koraka – sićušnih stvari koje život stvarno mogu premazati ružičastom bojom. To su mali radovi na sebi, žbukanje nesavršenosti, strpljivo, bez panike. Ako hoćete, to su besplatni duhovni zahvati, analogni, recimo, estetskima, ali s drugačijom poantom. Klesanje idealnog sebe- jer smo Više
– Koliko dugo si već tu? – pitaju me ljudi kad shvate da još uvijek nikad nisam bila na Bundeku ili u Dubravi, ali da sam počela razlikovati autobusni i željeznički kolodvor, da sam shvatila koja je razlika Save i Savice.
Dio platforme Lice Grada - pLG (licegrada.hr) | Copyright | All rights reserved | Sva prava zaštićena 2019