Nove Zagrebulje: Dolce vita usred Zagreba

Nove Zagrebulje: Dolce vita usred Zagreba

.Nove Zagrebulje, Nove Zagrebulje, Sve objave

Zagreb je baš multikulti grad. Povijesni ponos i poštovanje naše kulture pršti iz svake ulice i svake zgrade pa se metropola ne boji konkurencije. Upravo zato je Italiafest smjestio u sam centar, na Europski trg. Nikad dosad nisam uspjela posjetiti taj maleni festival talijanske hrane i kulture, a smatram da je to dužnost svakog iole strastvenog talijanista. Ovaj put su se zvijezde poklopile i zaputih se na Europski trg. Srećom, otišla sam usred bijela dana i nisam propustila rapsodiju boja i oblika. Naravno, otišla sam natašte jer… Kad cannoli siciliani zovu, tko može odoljeti? Ja ne. Continue reading “Nove Zagrebulje: Dolce vita usred Zagreba”

Nove Zagrebulje: Grad svetog nemira i čistih sjećanja

Nove Zagrebulje: Grad svetog nemira i čistih sjećanja

.Nove Zagrebulje, Nove Zagrebulje, Sve objave

Ima nešto u novim gradovima, kažem ja, vječna selica, stanarka autobusa, u rastancima ispraksirana do kosti. To je moj odgovor na pitanja koja su me zatekla kad sam prije nekoliko dana spustila kofere u Imotski, maleni grad u kojem imam obitelj. Obitelj i nešto čistih, i nešto nečistih, sjećanja. Continue reading “Nove Zagrebulje: Grad svetog nemira i čistih sjećanja”

Nove Zagrebulje: Virtuoz na tipkovnici i more poluotpuhanih maslačaka

Nove Zagrebulje: Virtuoz na tipkovnici i more poluotpuhanih maslačaka

.Nove Zagrebulje, Nove Zagrebulje, Sve objave

Bilo bi tako lako da je za život dovoljno malo hrane, malo vode, nešto zraka i malo zdravog sna. Bilo bi, valjda, zgodno da je preživljavanje isto što i življenje. Ali meni se ne preživljava, meni se živi. I živi mi se od inspiracije, a ona je nestalna i ta me ovisnost ponekad umori. Kao da mi navečer nateku prsti pa o tipkovnicu lupam samo glupe i nepovezane riječi. Kao da sam dušu zalila vrelim uljem pa se usukala i ne ispušta ništa. I mogu tada uzeti najljepšu poeziju na svijetu,  najčistiju dramu ikad napisanu – ništa mi značilo ne bi. Kad izvor presuši, ja ne postojim. Neupotrebljiva sam. Continue reading “Nove Zagrebulje: Virtuoz na tipkovnici i more poluotpuhanih maslačaka”