98 godina od smrti M. Amruša: Što je sve napravio u dva mandata?

26 svibnja 1919. godine u Zagrebu je umro Milan Amruš, hrvatski liječnik i političar. Studij medicine završio je u Beču. Kao vojni liječnik radio je u Zagrebu, Beču i Sarajevu. Godine 1883. napustio je vojnu službu, otišao u Beč i posvetio se studiju prava koji je završio 1890. godine. Tijekom studija radio je u tamošnjem Institutu za patologiju i istraživao morfologiju bacila tuberkuloze, a njegova rasprava o toj temi bitno je ubrzala prihvaćanje Kochovih zaključaka.

Amruševa ulica

Godine 1887. Amruš se vratio u Zagreb i uključio u politički život. U početku je djelovao kao član Neodvisne narodne stranke („Obzoraši“), a potom kao izvanstranački političar, u određenoj mjeri blizak režimu Khuen-Héderváryjevu. Od 1887. do 1901. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru.

Stara gradska vijećnica

U dva je navrata obnašao dužnost zagrebačkog gradonačelnika (prvi mandat od 1890. do 1892., a drugi od 1904. do 1910). U svom drugom mandatu na mjestu gradonačelnika zamijenio je Adolfa Mošinskog.

Neka od postignuća značajnih za grad Zagreb u razdoblju Amruševa gradonačelničkog mandata: elektrifikacija grada (1906./1907. godine izgrađena je Gradska munjara i dio razvodne mreže, a 5. studenog 1907. puštena je u pogon javna električna rasvjeta), elektrifikacija tramvaja (1909. godine ukinuto je dotadašnje Tramvajsko društvo koje je upravljalo Konjskim tramvajem  i osnovano je novo društvo, Zagrebački električni tramvaj, koje izgrađuje nove tramvajske kolosijeke i produljuje prugu u Ilici do Topničke vojarne.

Osvijetljeni Zagreb po noći

Promet Električnim tramvajem uspostavljen je 1910. godine Vlaškom ulicom do Maksimira), otvorena je gradska knjižnica (7. prosinca 1907.), poradio je na poboljšanju zdravstveno-higijenskih prilika (Zavod za njegu dojenčadi, javni zahod na Trgu bana Jelačića).

Zatvoreni javni WC na glavnom zagrebačkom trgu
Stara Vlaška

Treba istaknuti da je za njegova je prvog mandata uspinjačom u Bregovitoj ulici 1890. godine povezan Donji i Gornji grad. Nakon 1912. povukao se iz političkog života. Sahranjen je na Mirogoju, u obiteljskoj grobnici koju resi statua Ivana Rendića. Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u Donjem gradu.

Uspinjača u današnjoj Tomićevoj ulici
Amruševa ulica

O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.