U Hrvatskoj se kao rijetko gdje u svijetu mogu pronaći tako lijepa i  uređena vječna počivališta. Uz Mirogoj koji predstavlja središnje zagrebačko, ali i hrvatsko groblje, svakako se ističe i ono u Varaždinu.

Najomiljeniji zagrebački pisac Zvonimir Milčec često je znao govoriti, pa je i zapisao u knjizi „Zagreb je Zagreb!“ sljedeći citat: „Na Mirogoj (mirni gaj) često dolazim, jer računam: bolje da odem, nego da me odnesu!“ Ta njegova rečenica svjedoči kako Zagrepčani i u slučaju smrti posjeduju svojevrsni humor. Isto tako pokazuje kako je Mirogoj mjesto koje svakako treba posjetiti, jer predstavlja svojevrsni „povijesni muzej i galeriju na otvorenom.“

Šezdesetih godina XIX. stoljeća u Zagrebu su postojala gradska groblja sv. Rok (današnji Rokov perivoj), Jurjevsko, sv. Tomo, Vojničko groblje, sv. Petra, sv. Juraj, dva židovska groblja i groblje za pravoslavne. Prema pisanju tadašnjih novina, bila su prenapučena i valjalo je pronaći i osmisliti prostor za novo gradsko groblje. Igrom slučaja, veliko imanje dr. Ljudevita Gaja, poslije njegove smrti 1872. godine, završava na dražbi, te ga kupuje grad Zagreb 24. siječnja 1873. godine s namjerom preuređenja u centralno zagrebačko groblje.

Jurjevsko groblje

Gradska općina se obavezala sačuvati Gajev perivoj, što je ispoštovala, a da bi se sačuvao izgled parka, uz puteve su zasađeni drvoredi divljeg kestena, javora, smreka, lipa i drugih stabala, pa je Mirogoj postao jednim od najljepših i najzelenijih groblja u zemlji.

Groblje je bilo predano na uporabu 1. studenoga 1876., a službeno otvorenje je bilo 6. studenoga 1876. godine. Prvi je „vječni stanovnik“ Mirogoja bio je Miroslav Singer, nastavnik tjelovježbe i mačevanja, kojem je grad priredio veličanstven sprovod.

Mirogoj je skupno groblje svih vjeroispovijesti, iako su prvotno postojali različiti odjeli za svaku vjeru. Treba svakako istaknuti da je Mirogoj prvo groblje kojim je upravljala gradska općina, jer je do tada bilo pravilo da se groblja nalaze u vlasništvu crkava.

Najvažniju ulogu u izgradnji i uređenju Mirogoja imao je zagrebački graditelj i obnovitelj Hermann Bollé. Po Bolléovim nacrtima izgrađene su: arkade, mrtvačnica, kapela Krista Kralja, kapela na pravoslavnom dijelu groblja, te mnogobrojni spomenici. Najpoznatiji dio su svakako mirogojske arkade koje su građene čak trideset i osam godina (1879. – 1917). Građene su po uzoru na talijanska renesansna groblja, imaju 20 kupola, a zanimljivo je da su trebale biti izgrađene oko cijelog Mirogoja, no zbog pomanjkanja novčanih sredstava taj projekt nikada nije ostvaren. Koliko je Bolléov projekt bio kvalitetan i dobro izveden svjedoči činjenica da u velikom potresu 1880. godine (čiji je epicentar bio na Medvednici) arkade nisu pretrpjele niti najmanje oštećenje.

Aleja Hermanna Bollea

Kako je na Mirogoju pokopan veliki broj poznatih osoba iz hrvatske povijesti s pravom ga se naziva i „hrvatskim Panteonom“. Danas s ponosom možemo reći da je Mirogoj jednog od najljepših vječnih počivališta u Europi, a svima koji su svoje posljednje počivalište pronašli na njemu: „Mir vječni daruj im Gospodine.“


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


— Pratite nas na našoj Facebook stranici! —

Prijavite se na newsletter!

Comments

comments