Grad Zagreb inspiracija je mnogim umjetnicima. Tako je Grad podno Sljemena opisan u mnogobrojnim fotografijama, slikama i književnim djelima. Jedan od književnika kojima je Zagreb bio i ostao neiscrpna inspiracija je Zvonimir Milčec.

Najomiljeniji zagrebački pisac i kroničar rodio se na današnji dan 1938. godine. Grafičku školu i studij hrvatskog jezika i crtanja završio u Zagrebu, a novinarsku školu u Beogradu. Cijeli svoj radni vijek radio je kao profesionalni novinar, obavljajući poslove reportera, kolumnista Jutarnjeg lista, urednika izdanja i pomoćnika glavnog urednika u Večernjem listu, a bio je i glavni urednik dvotjednika „Zagrebački trg“ i u nakladi „Bookovac“, te je pisao na raznim web portalima.

Za Milčeca se s pravom može konstatirati da je zagrebački pisac. Svoja djela pisao je po tradiciji Augusta Šenoe, Antuna Gustava Matoša i Vjekoslava Majera. Najpoznatija djela su mu dječji romani: „Zvižduk s Bukovca“ (1975.), „U Zagrebu prije podne“ (1979.), „Posljednji zvižduk“ (1980.) i „Tajna krvavog nosa“ (2009.); zagrebačka lektira: „Zadnja pošta Zagreb“ (1973.), „Zagreb je Zagreb“ (1981.), „Dinamovo proljeće“ (1982.), „Pozdrav iz Zagreba“ (1986.), „Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke“ (1993.), „Zagreb je inače lijep“ (2001.), „Fakat Zagreb“ (2004.), „Zagrebački gradonačelnici“ (1993.), „Moj zagrebački rukopis – 50 godina s gradom“ (2007.) i mnoge druge.

Mnoge njegove knjige prevedene su na poljski, ruski, engleski i njemački jezik. Ostat će upamćen i kao scenarist. Radio je serije „Zadnja pošta Zagreb” (redatelj Mladen Juran 1976.-1979.), „Priču iz Maksimirske šume” (srednjometražni igrani film 1978.), „Pozdrav iz Zagreba“ (dokumentarno-igrani serijal) i druge.

Uz svoj književni i novinarski rad, bavio se i aktivizmom, te je bio veliki zagovornik postavljanja spomenika Augustu Šenoi (1988.) i Mariji Jurić Zagorki (1990.), kao i vraćanja Fernkornovog spomenika banu Josipu Jelačiću (1990.) na glavni zagrebački trg.

Spomenik Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada od kojih se najviše ističu: Nagrada Hrvatskog novinarskog društva „Otokar Krešovani“ za životno djelo, Nagrada Grada Zagreba, Nagradom Grigor Vitez (dodjeljuje se za područje dječje knjige u RH).

Najpoznatiji „Zvižduk s Bukovca“ utihnuo je 17. travnja 2014. godine u svom Zagrebu, no živjet će vječno kroz svoja mnogobrojna djela i sjećanja onih koji su ga poznavali i čitali.

Zagrepčani, i ne samo oni, voljeli su njegove proze, a vrlo rado  posjećuju njegov kafić K&K (Knjiga i kava) koji je od 1996. vodio u Jurišićevoj ulici. Danas je spomenuti kafić osmišljen kao „najmanji muzej najzagrebačkijeg pisca“, te je dio zagrebačke kulturne ponude. Od prošle godine u prostorijama kafića je po prvi puta dodijeljena Književna nagrada Zvonimir Milčec u organizaciji Gornjogradskog književnog festivala.

Cjelokupni književni i novinarski rad Zvonimira Milčeca vezan je uz rodni Zagreb i apsolutni je rekorder u objavljenim podliscima i kolumnama o Zagrebu. U sklopu akcije Radija Sljeme „Svi na zeleno“ park kraj tržnice na Trešnjevci imenovan je 22. studenog 2014. njegovim imenom.

Milčec nam je svima u naslijeđe ostavio svoja djela, a duh koji je njegovao i koji nam ostaje nakon njega najbolje je opisati uzrečicom: „Zagrepčaninom se ne rađa, Zagrepčaninom se postaje.“


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


— Pratite nas na našoj Facebook stranici! —

Prijavite se na newsletter!

Comments

comments