Moj Tata i ja dijelimo slične interese. Jedna od nepresušnih zajedničkih tema je nogomet. Sport s kojim me je Tata zarazio i koji sam uz njega zavolio.

Pripremajući se za ovaj članak proveo sam par popodneva pričajući s njim o igračima danas. Došli smo do zajedničkog zaključka da se današnji nogomet uvelike promijenio. U današnje vrijeme nogomet je postao biznis, a veliki broj igrača mijenja klubove zbog novca. Izgubila se nekako osnovna ideja sporta. Današnji nogomet nekako najbolje opisuje citat Zvonimira Magdića zvanog „Amigo“: „Nekad su nogomet igrali siromašni, a gledali bogati, a danas igraju bogati, a gledaju siromašni.“

Pišući ovaj tekst cijelo vrijeme u glavi sam vrtio pjesmu „Plava balada“ od Baruna i njezin lako pamtljivi stih: „Pričao mi jednom stari, o Zagrebu kojeg nema; O ljudima što su bili pa ostali uspomena.“

U uspomeni starijih ljubitelja nogometa u Zagrebu značajno mjesto zauzima prvi pravi „plavi 9“, Dražan Jerković.

Jerković se rodio na današnji dan 1936. godine u Šibeniku. Kao dječak s obitelji seli u Zagreb i ubrzo postaje članom zagrebačkog Dinama. Za zagrebačke plave je odigrao 315 utakmica i postigao 300 golova, po čemu je najučinkovitiji strijelac kluba svih vremena. Na listi najboljih strijelaca kluba nalazi se na drugom mjestu iza Igora Cvitanovića.

Plavi dres je nosio 11 godina (1954.-1965.), te je s Dinamom osvojio prvenstvo bivše države 1958. i tri Kupa maršala Tita 1960., 1963. i 1965. Kakav je fakin bio pokazuje njegov govor nakon što je primio trofej iz ruku Maršalovog izaslanika 1965. poslije pobjede nad titogradskom Budućnosti. Jerković je tada u Beogradu na stadionu JNA poručio: „Sretan sam što ovaj trofej nosim u kolijevku nogometa na ovim prostorima, naš voljeni Zagreb.“

Po pričama mog Tate i svih koji su ga imali priliku gledati Draža je bio vrlo dobar tehničar i dribler, odličan u igri glavom i sjajan pucač objema nogama. Ipak zaštitni znak njegove igre bile su popularne „škarice“ kojima je zabijao sprektakularne pogotke.

Za reprezentaciju bivše države odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Vrhunac karijere dosegnuo je na Svjetskom prvenstvu 1962. godine u Čileu, gdje je s 4 pogotka podijelio „Zlatnu kopačku“ s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).

Pred kraj igračke karijere otišao je u belgijski Gent. Nakon nekoliko odigranih utakmica ozlijedio se na jednom treningu, te je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Nakon igračke nastavio je sa trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova: NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci (današnja HNK Cibalia), te NK Zagreb.

Nakon osamostaljenja Hrvatske postaje prvi izbornik nogometne reprezentacije (1990. – 1992.). Vodio je hrvatsku reprezentaciju u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije SAD-a (17. listopada 1990.) u Zagrebu, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1.

Jerković je bio moralna vertikala i držao se svojih principa. Nije se slagao sa promjenom Dinamovog imena, te je odbio ponudu tadašnjeg hrvatskog predsjednika koji mu je nudio mjesto počasnog predsjednika kluba iz Maksimirske. Isto tako distancirao se i od današnjeg vodstva kluba, koje mu je također nudilo isto mjesto.

Dugi niz godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Niti nakon operacije ga nije napustio humor, te je izjavio: „Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao“. „Plavi 9“ zauvijek nas je napustio 9. prosinca 2008., a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

„Gospon Draža“ je bio idol navijača plavih. Čovjek po kojem je nastao mit o plavoj devetki. Taj mit su kasnije nastavili veliki nogometaši: Slaven Zambata, Snješko Cerin, Zlatko Kranjčar, te Davor Šuker. No,  ipak samo je jedan Draža…


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


— Pratite nas na našoj Facebook stranici! —

Prijavite se na newsletter!

Comments

comments