Dobrodošli u novi tjedni pregled koji nam donosi naš povjesničar Vedran Danko!

10.04.

Na današnji dan 1880. godine u Zagrebu se rodio Ferdo Kovačević, hrvatski slikar i pedagog. Rodom je iz Smiljana, a sin je pionira hrvatske telegrafije Ferdinanda Kovačevića. Sudjelovao je u dekoriranju zgrade tadašnjega Odjela za bogoštovlje i nastavu (Opatička 10) kao i Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Bio je profesor u Zagrebu na Obrtnoj školi (1905–17) i Akademiji (1917–27). Jedan od osnivača Društva hrvatskih umjetnika. S Bukovčevim krugom je izlagao u Zagrebu 1894. i 1898. godina na Hrvatskom salonu , te u Parizu, Pragu, Beogradu i Sofiji. Sudjelovao je na izložbama Lade i Hrvatskoga društva umjetnosti.

Grad Zagreb mu se za njegov umjetnički doprinos odužio imenovanjem ulice u zagrebačkom naselju Maksimir.

NSB danas

Na današnji dan 1880. godine u zaseoku Ronji u Općini Viškovo rodio se Ivan Matetić Ronjgov, hrvatski skladatelj, melograf i glazbeni pedagog. Studirao je u Beču i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je u razdoblju od 1925. do 1938. godine bio tajnik, a kratko period i predavač glazbenog folklora.

Muzička akademija danas

Melografijom se počeo baviti već tijekom učiteljevanja u Istri, a prve rezultate proučavanja istarske narodne glazbe, teorijske postavke tzv. istarske ljestvice, objavio je 1925–26. u Sv. Ceciliji. Nadovezujući se na ranija nastojanja M. Brajše Rašana, riješio je problematiku latentne harmonije istarskih napjeva. Skladao je u tzv. neonacionalnom stilu većinom vokalne skladbe na temelju istarske ljestvice. Tužaljka za dječji zbor i soliste „Ćaće moj“ (1933.) jedno je od najvrjednijih Matetićevih djela, a posebno se ističu još tzv. „vokalne simfonije“: Roženice (zborska kantata za mješoviti zbor, dva solista i recitatora, 1935.), mješoviti zborovi uz soliste „Malo mantinjade v Rike na palade“ (1951.), „Mantinjada domaćemu kraju“ (1954.), „Naš kanat je lip“ (1956.), „Na mamin grobak“ (1959.), te solo popijevka „Galijotova pesen“ (1940.). Djeci je namijenio Čakavsko-primorsku pjevanku (1940). Grad Zagreb mu se odužio imenovavši ulicu njegovim imenom u gradskoj četvrti Prečko.

Na današnji dan 1903. godine u Staroj Ploščici kraj Bjelovara rodio se Đuro Sudeta, hrvatski pjesnik i prozaist. U kratkom životu izlaze mu dvije zbirke pjesama: „Osamljenim stazama” i „Kućice u Dolu”, a napisao je i nekoliko novela i feljtona. Najznačajnije mu je prozno djelo pripovijest „Mor“ (1930.), koje pripada u alegorijsko-fantastičnu prozu i tematizira čovjekovo otuđenje od prirode kao posljedicu tehnološkog napretka i težnje za materijalnim dobrima. U književnim krugovima Sudeta je jedna od najzanimljivijih književnih pojava u hrvatskoj književnosti između dva svjetskih ratova. Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u Sesvetama.

Na današnji dan 1922. godine na otoku Zlarinu blizu Šibenika rodila se Vesna Parun, hrvatska književnica i prevoditeljica. Pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike, a svakako je najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Bila je potpuno predana književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. Dobitnica je mnogobrojnih književnih nagrada od kojih se ističu: Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1982. godine, te  Europska književna nagrada (KOV) koju dobiva 2010. godine.

Na današnji dan 1923. godine u Labinu se rodio Anton Marti, hrvatski televizijski i kazališni redatelj, te jedan od osnivača Televizije Zagreb. Režirao je i osmislio veliki broj prvih TV-emisija zabavnog, natjecateljskog, glazbenog i magazinskog karaktera.

Osim TV-djelovanja na postajama bivše Jugoslavije (ponajviše zagrebačkoj i ljubljanskoj) bavio se i kazališnom režijom (oko 50ak kazališnih komada), a mogao se pohvaliti i prijenosom prve emisije u boji u Ljubljani 1968. godine. Glumio je na filmu, ali i u kazališnim skupinama dok je studirao u Italiji: u Trstu je završio glumačku školu, a u Rimu kazališnu akademiju.

Zgrada HRT-a

Istinski zaljubljenik u industriju zabave, možemo s pravom kazati njen tata u Hrvata, ali i šire, bio je aktivan sve do kraja svog života sudjelujući na velikim televizijskim magazinskim projektima poput Sedme noći itd. Dobitnik je mnogih televizijskih nagrada, a 1994. godine dobio je Porina za životno djelo. HRT mu se odužio za njegov doprinos imenovanjem jednog od studija njegovim imenom 2005. godine.

Na današnji dan 1956. godine u Zagrebu umire Božidar Širola, poznati hrvatski skladatelj (gotovo svih glazbenih oblika),  prvi hrvatski školovani muzikolog (autor prvog sustavnog pregleda povijesti hrvatske glazbe pod nazivom „Pregled povijesti hrvatske muzike“ (1922.) i etnomuzikolog (autor brojnih rasprava o hrvatskoj folklornoj glazbi) prve polovice 20. stoljeća.. Studij matematike i fizike završio u Zagrebu; doktorat iz muzikologije stekao u Beču. Kompoziciju učio privatno kod Ivana pl. Zajca u Zagrebu. Ondje je djelovao kao srednjoškolski profesor i direktor Etnografskog muzeja. U razdoblju između 1935. i 1941. godine bio je administrativni direktor Muzičke akademije u Zagrebu.

Etnografski muzej

11.04.

Na današnji dan 1871. godine u Zagrebu je rođen Ferdinand Budicki, hrvatski pionir automobilizma, biciklizma i zrakoplovstva. Čovjek koji je zauvijek promijenio sliku hrvatskoga građanskog društva.

Muzej automobila Ferdinand Budicki

1895. godine konstruirao je vlastiti bicikl u tvornici „dvokolica” u Beču kojim se vozi do Varaždina. 1897. godine biciklom marke „Aleksander” prelazi 16 758 km (Njemačka, Poljska, Rusija, Finska, Švedska, Danska, Engleska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Francuska, Španjolska, Alžir, Tunis, Italija, Hrvatska). U Zagrebu 1898. godine otvara „Prvu hrvatsku mehaničku popravljaonu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona“. 1901. godine u Zagreb dovozi prvi automobil marke „Opel” i „Beischlag”, a sljedeće godine i prvi motor marke „Orion”. 1904. godie postaje prvi vozač koji se automobilom popeo na Sljeme, da bi iste godine postao  suosnivač Koturaškog kluba „Orao”. Također se istaknuo  1905. godine jer je balonom „Turul“ letio iz Zagreba do otoka Krka i snimio prve fotografije Zagreba iz zraka. Bio je suosnivač „Prvog hrvatskog automobilnog kluba” (1906.) i  gospodarstvenog sajma „Zagrebački zbor“ (1909. – kasnije prerastao u „Zagrebački velesajam“). Osnovao je prvu autoškolu u Zagrebu (1910.), kao i taksističku službu sljedeće godine. Istaknuo se i na području sporta kao suosnivač „Hrvatskoga sportskog saveza“(1911.), te kao sudionik mnogih autoutrka.

*Zanimljivo je za spomenuti da je komisiju za izdavanje vozačke dozvole naučio voziti automobil, da bi ga ta ista komisija „rušila“ na polaganju za dobivanje vozačke dozvole. Zabilježen je kao prvi prekršitelj prometnih pravila koji je kažnjen na ovom području.

Muzej automobila Ferdinand Budicki

Grad Zagreb mu se odužio ulicom na jarunu, a od 2013. godine u Zagrebu se nalazi privatni muzej automobila nazvan njegovim imenom.

Na današnji dan 1953. godine u Skopju se rodio Branimir Johnny Štulić, rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, poznat kao frontman grupe Azra. Nakon kratkog boravka zbog vojne službe njegovog oca u Jastrebarskom 1960. godine seli se u Novi Zagreb (novoizgrađeno naselje Siget). Maturirao je odličnim uspjehom u Gornjogradskoj gimnaziji sa temom „Pariška komuna“. Nakon odsluženog vojnog roka upisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (mijenjao smjerove: fonetika, povijest, sociologija) kojeg nikada nije završio, a istovremeno je i svirao. Osnovao je prvi bend – Balkan Sevdah Bend, koji je 1977. godine promijenio naziv  u – Azra. (*Prema urbanoj legendi u siječnju 1977. godine za šankom Teatra ITD u Zagrebu, lokalni anarhisti su ispijali lozu i pričali o politici, slaveći jer je Đoko Grgac (posvećena mu je Azrina pjesma Jablan) dobio kćerku, kojoj je trebalo dati ime. Tada je Džoni izrecitirao stihove čuvene  pjesme Heinricha Heinea „Azra“, koja se u prijevodu Safvet-beg Bašagića pjeva kao sevdalinka:

„…Kazuj robe, otkuda si, iz plemena kojega si?

Ja se zovem El Muhamed, iz plemena starih Azra,

što za ljubav život gube i umiru kada ljube…“

Azra je objavila 11 albuma koje današnja glazbena kritika smatra Azru kao „obaveznu glazbenu lektiru“, a Štulić je samostalno objavio još pet albuma i sedam autorskih knjiga i dvanaest prijevoda (većinom povijesnih djela antike). Od 1991. godine i početka ratni događanja Johnny Štulić definitivno seli u Nizozemsku, gdje i danas živi sa suprugom.

Na današnji dan 2002. godine u Zagrebu je umro Branko Bauer, hrvatski redatelj i scenarist. Filmom se počinje baviti 1949. kada u Jadran filmu radi kao voditelj snimanja i autor storija u filmskim pregledima. Godinu kasnije režira „Filmski pregled“ i dokumentarni film „Naša djeca“. Već 1953. snima prvi dugometražni dječji igrani film „Sinji galeb“. Svojim radom u domaću kinematografiju sustavno unosi standarde klasičnog narativnog filma i žanrovskog strukturiranja. Od ukupno 14 cjelovečernjih filmova, osim Sinjeg galeba, posebno se ističu: „Milioni na otoku“ (1955.), „Ne okreći se sine“ (1956.), „Samo ljudi“ (1957.), „Martin u oblacima“ (1961.). Posebno mjesto zauzimaju „Tri Ane“ (1959) kao preteča jugoslavenskog crnog vala, i „Licem u lice“ (1963.), prvi politički film u nekadašnjoj Jugoslaviji. Autor je zapažene serije „Salaš u malom ritu“ (1976.).

Osim što je poznat kao „mirni čovjek hrvatskog filma“, Branko Bauer  veliki je humanist. Dobitnik je židovske medalje Pravednika, koju Memorijalni centar Yad Vashem u Izraelu dodjeljuje nežidovima koji su izlažući pogibelji vlastite živote spašavali progonjene Židove. Naime, Branko Bauer zajedno je s ocem cijelo vrijeme rata krio u njihovom stanu u Gundulićevoj ulici u središtu Zagreba, mladu Židovku Ljerku Kern, rođenu Mikac, koja je nakon rata i preseljenja u Izrael i Englesku pokrenula postupak za dodjelu priznanja koje je Branku Baueru uručeno 1992. godine.

12.04.

Na današnji dan 1896. godine u Zagrebu se rodio Juraj Denzler, poznati hrvatski arhitekt i pedagog (profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu). Najprije projektira pod utjecajem bečke škole i Viktora Kovačića (palača Mikuličić, 1924.), potom po načelima funkcionalističke i moderne arhitekture. Najpoznatije djelo mu je zgrada Gradskih poduzeća (danas „Elektra“) u Zagrebu (1933.). Od ostalih ostvarenja ističu se: javne (Higijenski zavod ili Palača narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, 1925.; palača u Preobraženskoj, 1929.; Vodovod na Jordanovcu, 1932.) i sakralne zgrade (kapelica Majke Božje Sljemenske, 1931.; crkva sv. Antuna na Sv. Duhu, 1932.).

Arhitektonski fakultet

Od projekata nakon II. svjetskoga rata ističu se zgrada Geodetskog odjela Tehničkoga fakulteta (1951) i interijer, prilazno stubište i uređenje okoliša Rektorata Sveučilišta u Zagrebu (1965–76). Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1966) i Nagradu za znanost životno djelo (1977), a Zagreb mu se odužio ulicom sa njegovim imenom u četvrti Dugave.

Sveučilište u Zagrebu

Na današnji dan 1942. godine u promet je svečano puštena tramvajska pruga od Maksimira do Dubrave.

Dio Maksimirske kod kvarta Ravnice

Nedugo zatim, kilometar i pol istočnije, pušteno je u pogon okretište Dubrava. Danas okretište ima 4 kolosijeka i 10 stajališta autobusa ZET-a.

Nekoliko stotina metara južnije od okretišta Dubrava, od 1980. godine nalazi se i tramvajsko spremište (tzv. „Nova remiza“), koja ima 8130,98 metara tračnica s 27 kolosijeka i 61 skretnicom.

Okretište Dubrava

Na današnji dan 1996. godine u Zagrebu je umro Vjekoslav Kaleb, hrvatski nastavnik, književnik i redoviti član HAZU (od 1961.). Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, a nakon rata urednik i suurednik časopisa Republika, Književnik i Kolo. Također je bio tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske,  te umjetnički direktor Zagreb filma. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1967. Njegova najpoznatija djela su: novele „Gost“ (najpoznatijih i najranija novela) „Nagao vjetar“ i „Brigada“, te romani „Bijeli kamen“, „Ponižene ulice“ i „Mrtvi zvuci“. Koliko je uspješan njegov književni rad svjedoči i to da su mu djela prevedena na brojne strane jezike.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU

13.04.

Na današnji dan 1911. godine u Zagrebu se rodio Ivan „Ico“ Hitrec, po mnogima najbolji hrvatski nogometaš u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata. Ovaj briljantni napadač nastupao je za HAŠK, Grasshopper Club Zürich i Špartu Zagreb u svojoj nogometnoj karijeri. Posebno se pamti njegov nastup protiv reprezentacije Madrid u Zagrebu (1931. godine) kada je legendarnog španjolskom vrataru Ricardu Zamori Martínezu zabio oba pogotka u pobjedi 2:1 sa reprezentacije Zagreba. Zanimljivo je za napomenuti da je Ico Hitrec bio jedan od sedmorice hrvatskih nogometaša koji su bojkotirali nastup za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine u Urugvaju zbog preseljenja JNS-a iz Zagreba u Beograd.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je tehnički referent HAŠK-a. Poslije rata sudjelovao je u osnivanju FD Dinama, te njegov prvi tehnički referent i pročelnik nogometne sekcije, a kraće vrijeme i trener OŠK Mladost Zagreb. Umro je iznenadnom smrću u 35-oj godini života.

U čast Ice Hitreca i Ratka Kaciana, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama se danas naziva njihovim imenima, kao i nogometno igralište Hitrec-Kacian. Također jedna od ulica u gradskoj četvrti Maksimir imenovana je njegovim imenom.

Trening GNK Dinamo na terenu Hitrec-Kacijan

14.04.

Na današnji dan 1981. godine u Zagrebu je rođen Jacques Houdek, najbolji je hrvatski vokal mlade generacije, nadimka „Gospodin Glas.“ U svojoj bogatoj diskografiji može se pohvaliti s 13 diskografskih izdanja, a albumi su mu prodani u čak pet srebrnih, i u jednoj zlatnoj, platinastoj i dijamantnoj nakladi. Najpoznatiji hitovi su mu: „Stotinama godina“, „Zauvijek tvoj“, „Živim za to“, „Nov čovjek“, „Srećom imam tebe“, „Dužna si“, „Nepobjediva“ i „Na krilima ljubavi“ potvrdili su Jacquesa kao jednu od najvećih estradnih zvijezda na ovim prostorima. Uz mnogobrojne nagrade i glazbena priznanja, bit će predstavnik Hrvatske na ovogodišnjem Eurosongu.

15.04.

Na današnji dan 1919. godine u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski nogometni savez (JNS) u kavani Medulić, a prvim predsjednikom imenovan je Hinko Würth. Do 1930. godine sjedište Saveza je bilo u Zagrebu, da bi se premještanjem sjedišta u Beograd promijenilo i ime u „Nogometni Savez Jugoslavije“. Nakon raspada SFRJ, i savez prestaje postojati.

Na današnji dan: današnji datum ostaje u povijesti Zagreba upisan kao dan kada je mjesto gradonačelnika izabran Svetozar Delić, gradonačelnik sa najkraćim mandatom (svega 3 dana).

Nakon što je Socijalistička radnička partija Jugoslavije na izborima za gradsko poglavarstvo 1920. godine dobila 20 zastupničkih mjesta od njih 50 Delić je kao predsjednik Kluba komunističkih gradskih zastupnika s natpolovičnom većinom (27 od 45 zastupnika) izabran za gradonačelnika. Njegov izbor za gradonačelnika je poništen nakon tri dana odlukom Zemaljske vlade, nakon čega je postavljen vladin povjerenik. Druga zanimljiva činjenica vezana uz Svetozara Delića je ta da je prilikom proglašenja za gradonačelnika jedini u povijesti grada odbio nositi gradonačelnički lanac.

Na današnji dan 1919. godine u u prigorskom selu Gornjem Pribiću u Općini Krašić rodio se Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup i kardinal, počasni akademik HAZU.

Katedrala

Mladi Franjo je teologiju studirao u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1945. Bio je župnik u Sv. Martinu pod Okićem, Rakovu Potoku i Samoboru, da bi 1964. godine bio imenovan pomoćnim biskupom nadbiskupu dr. Franji Šeperu. Zagrebački nadbiskup postaje 1970. godine, a tri godine kasnije i kardinal.

Sudionik je Drugog vatikanskoga koncila (sesije 1964/65). Član Kongregacije za kler, Međunarodne papinske marijanske akademije, počasni doktor teologije Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta.

Bio je moralni autoritet za vrijeme komunističke vlasti, da bi u doba stjecanja hrvatske nezavisnosti podupirao obranu Republike Hrvatske pozivajući pritom na podržavanje moralnih načela. Kao zagrebački kardinal bio je domaćin papi Ivanu Pavlu II. prilikom njegovog posjeta Zagrebu 1994. godine. Glavna djela: Hodajmo u istini (1974), Korizmene poslanice i poruke (1985), Poruke sa Stepinčeva groba (1990).

Nakon svoje dugotrajne svećeničke službe umirovljen je 1997. godine.

Nakon njegove smrti (11. ožujka 2002. godine), Zagrebačka nadbiskupija 2012. pokreće za njegovu beatifikaciju.

Na dananji dan 2005. godine sa emitiranjem započinje serija „Bitange i princeze“. Serija redatelja Gorana Kulenovića rađena je po uzoru na popularnu američku seriju „Prijatelji“ i ima 108 epizoda. Sama serija prati događaje iz svakodnevnog života pet glavnih likova (glumci: Rene Bitorajac, Tarik Filipović, Mila Elegović, Nataša Dangubić i Hrvoje Kečkeš).

Rene Bitorajac

U njoj se isprepliću scene Zagreba, te kao takva ostaje dokaz vremena, prostora i hrvatskog društva s kraja 20. i početka 21. stoljeća  za buduće generacije. Muzika za seriju autorsko je djelo zagrebačkog banda „Hladno pivo“, a u seriji sporednu ulogu glumi njihov frontman Mile Kekin. U seriji su gostovali mnogobrojni glumaci/poznate osobe: Josipa Lisac, Nina Violić, Filip Šovagović, Drago Utješanović, Josip Bobi Marotti, Indira Vladić,  Žarko Potočnjak, Davor Gobac, Ibrica Jusić i mnogi drugi. Zanimljivo je za napomenuti da je serija prilagođena i izvedena na daskama kazališta „Kerempuh“ u originalnoj glumačkoj postavi. Posljednje emitiranje serije na TV ekranima bilo je 8. ožujka 2010. godine.

16.04.

Na današnji dan 1913. godine u Zagrebu je umro Josip Kraljević, hrvatski slikar, kipar i grafičar. Nakon prekidanja studija prava u Beču, okreće se studiju na münchenskoj Akademiji likovnih umjetnosti (1907. – 1910.), gdje se smatra pripadnikom Münchenskog kruga („die kroatische Schule“ ili hrvatska škola) zajedno sa Josipom Račićem, Vladimirom Becićem i Oskarom Hermanom.

Smatra se jednim od začetnika hrvatske moderne umjetnosti, koji je u Hrvatsku iz Pariza (gdje je pohađao akademiju Le Grande Chaumière) donio utjecaje Maneta i Cézannea. Za jedne Kraljević je bio ishodište konstruktivizma i kubizma, a za druge polazište i začetnik ekspresionizma u Hrvatskoj. Najpoznatije djelo mu je: „Autoportret sa psom“ iz 1910. godine, koje se može razgledati u Modernoj galeriji u Zagrebu.


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


— Pratite nas na našoj Facebook stranici! —

Prijavite se na newsletter!

Comments

comments